Ovo je priča o dvoje ljudi kojma je pod stare dane prijetila deložacija iz vlastitog doma. Mijo i Blanka nakon godina neizvjesnosti, straha i borbe, dobili su natrag svoj dom. Danas, godinu dana poslije, još uvijek ponekad zastanu i pitaju se kako se život, u nekoliko dana, mogao tako okrenuti.
"Niti dan danas mi još nismo svjesni. Da takvi ljudi postoje. Nisam se nikad nadala da se tak malom čovjeku može pomoći", iskreno će Blanka.
"To nam je sve kaj imamo. Jedan drugoga i tu malu kućicu. Ali nama je ogromna. I srce veliko", dodaje Mijo.
Sve je počelo prije više od dvadeset godina, kada su odlučili pomoći svojoj kćeri. Podigli su kredit na njezino ime i potpisali se kao jamci. Vjerovali su kako rade ispravnu stvar. No, kći dug nije mogla uredno vraćati. Kredit je raskinut, a na naplatu je stiglo sve. Došla je ovrha.
"Ja sam rekla da bum u autu spala. Ne, ne. Ne mogu si zamislit da ja moram iz ove kuće van. A pogotovo njegovu tugu proživljavam više nego on možda jer znam kak je on, s kojim smo mi to veseljem radili”, rekla je Blanka prije godinu dana.
U ožujku prošle godine sve je izgledalo beznadno, a u se travnju dogodio potpuni preokret - dug je podmiren! Volonteri, zahvaljujući kojima je skupljen novac, su nastavili dolaziti, Dolazili su i onda kad nije trebalo ništa osim razgovora. Ali najviše su donijeli ono što se ne može izmjeriti – osjećaj da Blanka i Mijo nisu sami.
Priču pogledajte u prilogu Nikoline Cetinić.
