Život u tišini i mraku u kojem za sve njihove potrebe, sva pitanja, bilo kakvu komunikaciju imaju svega 50 minuta na dan. Toliko, ukupno šest sati na tjedan oni mogu dobiti prevoditelja. Osobu koja je njihove oči i uši, koja je njima sve. Samo šest sati na tjedan iako Zakon predviđa - sedam puta više, upozorava reporterka Provjerenog Maja Medaković.
Ne razumijete? Ništa vam nije jasno? A sad još jako zaškiljite, tako da jedva vidite kroz trepavice i snažno začepite uši. Baš tako izgleda svaki njihov dan. Svaki sat, baš svaki trenutak u njihovom životu. I nije neki život, pomislit ćete, ali je jedini koji imaju. A ovaj je dodir za njih najiščekivaniji i najdraži trenutak u tjednu. Ovo je njima sve.
Kristijan ima tunelski vid - jako suženo vidno polje zbog kojeg vidi samo ono što mu je u neposrednoj blizini. A ne čuje ništa. Dani su, kaže, nerijetko beskrajno dugi i usamljeni.
"Pa sam živim ovdje u ovom stanu no često mi, čekam, cijelo vrijeme čekam. vrijeme mi prolazi u čekanju, ono dosadi", kaže.
Tatjana Uzun njegova je prevoditeljica s kojom odlazi u trgovinu, na poštu, banku. Ona je njegove oči i uši, a bez prevoditelja drugi su ljudi njemu sve samo ne sugovornici.
"Oni često brzo pričaju, ja gledam što se događa i imam osjećaj da će mi glava eksplodirati. Vidim da se nešto događa, ali ništa ne razumijem. teško mi je to. I zato mi je užasno važno da uvijek imam prevoditelja sa sobom, da se ne osjećam izolirano. Već mi je dosta da se stalno komunikacija događa oko mene, a ja ne razumijem ništa", ispričao je.
Gluhoslijepim osobama treba biti u idealnim uvjetima osigurano najmanje tri prevoditelja, ali idealno je daleko od hrvatske realnosti pa su kaže i dva prevoditelja po gluhoslijepoj osobi za nas nedostižan cilj.
Pročitajte i ovo
U Zakonu o osobnoj asistenciji jasno stoji da gluhoslijepe osobe četvrtog stupnja imaju pravo na prevoditelja u trajanju od 120 do 160 sati na mjesec. Dakle minimalno 4 sata na dan. Kiki i Chris u stvarnosti imaju dva do šest sati -– ali na tjedan! Ne na dan!
Sada je još dobro, ali što će biti s godinama, kada i Kiki i Chris postanu i stariji i nemoćniji? Savez Dodir pokrenuo je suradnju s domovima za starije kako bi se oformio poseban odjel za gluhoslijepe osobe, što vide kao jedino moguće rješenje.
Strpljenje i čekanje. Ono u čemu su istrenirani, što im htjeli ne htjeli dobro ide. U tišini, u mraku, a opet zahvalni na svemu što imaju. Na dodiru koji je za njih nemjerljivo više od pukog fizičkog kontakta.
S kojim se još sve problemima susreću pogledajte u priloženom videu.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
