Hrvatska bi za šest godina trebala dobiti prve medijatore s visokoobrazovanom stručnom pozadinom, nakon završetka petogodišnjeg integriranog sveučilišnog studija medijacije koji se iduće akademske godine planira pokrenuti na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
"Ovo je ozbiljna kriza"
Energetski stručnjak za Dnevnik Nove TV: "Uskoro možemo očekivati cijene goriva od dva eura"
velika analiza rata
Trump je otvorio Pandorinu kutiju kaosa: "Najvjerojatniji scenarij je zombi država"
SUMNJIVE AKTIVNOSTI
Uzbuna u Beču: "Pogledajte što imaju na krovu, usmjeravaju ih na različite ciljeve"
Bit će to interdisciplinarni studijski program koji povezuje više znanstvenih područja, a kombinirat će teorijska znanja i praktične vještine. Tamo će se obrazovati stručnjaci za mirno rješavanje sukoba u različitim društvenim i profesionalnim okruženjima, piše Vera Kadijević.
Medijatori u Hrvatskoj dolaze iz različitih profesionalnih područja. Uz pravnike, odvjetnike i suce, među medijatorima su i stručnjaci iz gospodarstva, ljudskih resursa, obrazovanja, zdravstva, tehničkih i društvenih znanosti, javne uprave te poduzetništva.
"Ta interdisciplinarnost jedna je od ključnih snaga medijacije jer omogućuje kvalitetnije razumijevanje različitih vrsta konflikata", ističe voditeljica Hrvatske udruge za medijaciju (HUM) Suzana Fugaj.
U službenom Registru medijatora trenutačno je upisano više od 1200 osoba, ali većina ih medijaciju obavlja samo kao dodatnu profesionalnu aktivnost. Fugaj naglašava da, unatoč velikom broju medijatora, sustavno akademsko obrazovanje u tom području nedostaje.
Prema Izvješću o radu HUM-a za 2025. godinu, u toj je instituciji bilo aktivno 15 medijatora koji su provodili medijacije. Medijacija se danas primjenjuje u širokom rasponu sporova - od građanskih, trgovačkih i obiteljskih do radnih i susjedskih. Posebno je zastupljena u poslovnim i radnim odnosima, ali i u specifičnim područjima poput pomorskih i potrošačkih sporova.
"U praksi sve češće nalazimo medijaciju i u školama, lokalnim zajednicama, zdravstvenim ustanovama i organizacijama, gdje se koristi ne samo za rješavanje sporova nego i za unapređenje komunikacije i prevenciju konflikata", navodi Fugaj.
Unatoč širenju prakse, stručnjaci ističu da postoji velik prostor za širu primjenu medijacije.
Nov zakon: Besplatna medijacija i manje sudske pristojbe
Većini medijatora to još uvijek nije primarno zanimanje, nego dodatna profesionalna aktivnost povezana s njihovim osnovnim poslom.
"To je posljedica relativno kratke tradicije institucionalne medijacije, ali i činjenice da se medijacija razvija kao interdisciplinarna praksa", objašnjava Fugaj.
Dosadašnji model obrazovanja medijatora temelji se uglavnom na specijaliziranim stručnim obukama koje provode ovlaštene institucije. Osnovna obuka uključuje teorijske i praktične elemente, a nakon nje slijede dodatne edukacije i kontinuirano stručno usavršavanje. Medijacija je u Hrvatskoj regulirana Zakonom o mirnom rješavanju sporova, dok je novi Zakon o medijaciji trenutačno u postupku donošenja.
Predloženim zakonom uvodi se obveza pokušaja rješavanja spora medijacijom u pojedinim slučajevima prije pokretanja parničnog postupka, dok će stranke koje aktivno sudjeluju u postupku biti oslobođene plaćanja sudske pristojbe na tužbu ako medijacija ne uspije.
Zakonskim prijedlogom predviđeno je i jačanje institucionalnog sustava medijacije. Centar za mirno rješavanje sporova nastavio bi djelovati kao Nacionalni centar za medijaciju, a postupci medijacije za građane bi bili besplatni.
Status medijatora stječe se upisom u Registar medijatora, uz prethodno završenu osnovnu obuku i ispunjavanje drugih propisanih uvjeta.
No stručnjaci smatraju da bi daljnji razvoj struke mogao zahtijevati i snažniju akademsku podlogu. "Medijacija nije samo pravni ili procesni alat, nego i kompleksna društvena vještina koja uključuje psihološke, komunikacijske, organizacijske i etičke dimenzije", ističe Fugaj. "Zato postoji realna potreba za sustavnijim obrazovanjem koje bi nadogradilo postojeću praksu."
Prvi studij medijacije u Hrvatskoj
U tom kontekstu na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku pokrenuta je inicijativa za osnivanje združenog sveučilišnog studija medijacije.
Prema riječima predstavnika Sveučilišta, projekt proizlazi iz strateškog cilja razvoja novih interdisciplinarnih studijskih programa.
"Obrazovanje studenata temeljni je cilj Sveučilišta, a ono polazi od najnovijih znanstvenih spoznaja i kritičkog promišljanja", pojasnio je Ured rektora.
Inicijativa za pokretanje studija potekla je s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, a u projekt su uključeni i osječki Pravni fakultet, Filozofski fakultet, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti te Akademija za umjetnost i kulturu.
"Riječ je o interdisciplinarnom studijskom programu koji povezuje više znanstvenih područja i odgovara suvremenim društvenim izazovima", objašnjavaju sa Sveučilišta.
Studijski program trenutačno je u završnoj fazi pripreme i postupka inicijalne akreditacije. Riječ je o petogodišnjem integriranom prijediplomskom i diplomskom studiju koji studentima omogućuje stjecanje 300 ECTS bodova i akademskog naziva sveučilišni magistar medijacije.
Spoj teorije i prakse
Program će kombinirati teorijska znanja i praktične vještine. "S jedne strane studenti će stjecati temeljna interdisciplinarna znanja o konfliktima, komunikaciji, pravnom okviru te psihološkim, filozofskim i etičkim dimenzijama medijacije", navode s osječkog Sveučilišta.
"S druge strane, velik naglasak stavljen je na praktični rad i razvoj komunikacijskih i pregovaračkih vještina", dodali su.
Studij predviđa i simulirane medijacijske postupke te stručnu praksu kako bi studenti tijekom obrazovanja razvijali profesionalni identitet medijatora.
"Studenti bi već tijekom studija trebali steći iskustvo primjene medijacije, a ne tek nakon završetka obrazovanja", ističu sa Sveučilišta.
Planirana upisna kvota iznosila bi 30 studenata godišnje. Na Sveučilištu očekuju interes kandidata iz različitih područja - od javnog sektora i nevladinih organizacija do obrazovanja i gospodarstva.
"Medijacija ne rješava samo pravne sporove nego prije svega ljudske odnose, komunikaciju i povjerenje i zato njezin razvoj dugoročno doprinosi ne samo učinkovitijem rješavanju sporova nego i razvoju kulture dijaloga u društvu“, zaključuje Fugaj.