Hrvatska bi za šest godina trebala dobiti prve medijatore s visokoobrazovanom stručnom pozadinom, nakon završetka petogodišnjeg integriranog sveučilišnog studija medijacije koji se iduće akademske godine planira pokrenuti na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
prekinut promet
Kaos na D-1! Sudar teretnog vozila i više automobila, dignut helikopter hitne pomoći
POGODIO SVE BROJEVE
Netko je večeras postao bogatiji za čak 87 milijuna eura!
UŽAS NA BALIJU
Odmor iz pakla! Anna je popila dvije čaše vina, a onda je proglašena moždano mrtvom: Liječnici sumnjaju na uzrok
Bit će to interdisciplinarni studijski program koji povezuje više znanstvenih područja, a kombinirat će teorijska znanja i praktične vještine. Tamo će se obrazovati stručnjaci za mirno rješavanje sukoba u različitim društvenim i profesionalnim okruženjima, piše Vera Kadijević.
Medijatori u Hrvatskoj dolaze iz različitih profesionalnih područja. Uz pravnike, odvjetnike i suce, među medijatorima su i stručnjaci iz gospodarstva, ljudskih resursa, obrazovanja, zdravstva, tehničkih i društvenih znanosti, javne uprave te poduzetništva.
"Ta interdisciplinarnost jedna je od ključnih snaga medijacije jer omogućuje kvalitetnije razumijevanje različitih vrsta konflikata", ističe voditeljica Hrvatske udruge za medijaciju (HUM) Suzana Fugaj.
U službenom Registru medijatora trenutačno je upisano više od 1200 osoba, ali većina ih medijaciju obavlja samo kao dodatnu profesionalnu aktivnost. Fugaj naglašava da, unatoč velikom broju medijatora, sustavno akademsko obrazovanje u tom području nedostaje.
Prema Izvješću o radu HUM-a za 2025. godinu, u toj je instituciji bilo aktivno 15 medijatora koji su provodili medijacije. Medijacija se danas primjenjuje u širokom rasponu sporova - od građanskih, trgovačkih i obiteljskih do radnih i susjedskih. Posebno je zastupljena u poslovnim i radnim odnosima, ali i u specifičnim područjima poput pomorskih i potrošačkih sporova.
"U praksi sve češće nalazimo medijaciju i u školama, lokalnim zajednicama, zdravstvenim ustanovama i organizacijama, gdje se koristi ne samo za rješavanje sporova nego i za unapređenje komunikacije i prevenciju konflikata", navodi Fugaj.
Unatoč širenju prakse, stručnjaci ističu da postoji velik prostor za širu primjenu medijacije.
Nov zakon: Besplatna medijacija i manje sudske pristojbe
Većini medijatora to još uvijek nije primarno zanimanje, nego dodatna profesionalna aktivnost povezana s njihovim osnovnim poslom.
"To je posljedica relativno kratke tradicije institucionalne medijacije, ali i činjenice da se medijacija razvija kao interdisciplinarna praksa", objašnjava Fugaj.
Dosadašnji model obrazovanja medijatora temelji se uglavnom na specijaliziranim stručnim obukama koje provode ovlaštene institucije. Osnovna obuka uključuje teorijske i praktične elemente, a nakon nje slijede dodatne edukacije i kontinuirano stručno usavršavanje. Medijacija je u Hrvatskoj regulirana Zakonom o mirnom rješavanju sporova, dok je novi Zakon o medijaciji trenutačno u postupku donošenja.
Predloženim zakonom uvodi se obveza pokušaja rješavanja spora medijacijom u pojedinim slučajevima prije pokretanja parničnog postupka, dok će stranke koje aktivno sudjeluju u postupku biti oslobođene plaćanja sudske pristojbe na tužbu ako medijacija ne uspije.
Zakonskim prijedlogom predviđeno je i jačanje institucionalnog sustava medijacije. Centar za mirno rješavanje sporova nastavio bi djelovati kao Nacionalni centar za medijaciju, a postupci medijacije za građane bi bili besplatni.
Status medijatora stječe se upisom u Registar medijatora, uz prethodno završenu osnovnu obuku i ispunjavanje drugih propisanih uvjeta.
No stručnjaci smatraju da bi daljnji razvoj struke mogao zahtijevati i snažniju akademsku podlogu. "Medijacija nije samo pravni ili procesni alat, nego i kompleksna društvena vještina koja uključuje psihološke, komunikacijske, organizacijske i etičke dimenzije", ističe Fugaj. "Zato postoji realna potreba za sustavnijim obrazovanjem koje bi nadogradilo postojeću praksu."
Prvi studij medijacije u Hrvatskoj
U tom kontekstu na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku pokrenuta je inicijativa za osnivanje združenog sveučilišnog studija medijacije.
Prema riječima predstavnika Sveučilišta, projekt proizlazi iz strateškog cilja razvoja novih interdisciplinarnih studijskih programa.
"Obrazovanje studenata temeljni je cilj Sveučilišta, a ono polazi od najnovijih znanstvenih spoznaja i kritičkog promišljanja", pojasnio je Ured rektora.
Inicijativa za pokretanje studija potekla je s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, a u projekt su uključeni i osječki Pravni fakultet, Filozofski fakultet, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti te Akademija za umjetnost i kulturu.
"Riječ je o interdisciplinarnom studijskom programu koji povezuje više znanstvenih područja i odgovara suvremenim društvenim izazovima", objašnjavaju sa Sveučilišta.
Studijski program trenutačno je u završnoj fazi pripreme i postupka inicijalne akreditacije. Riječ je o petogodišnjem integriranom prijediplomskom i diplomskom studiju koji studentima omogućuje stjecanje 300 ECTS bodova i akademskog naziva sveučilišni magistar medijacije.
Spoj teorije i prakse
Program će kombinirati teorijska znanja i praktične vještine. "S jedne strane studenti će stjecati temeljna interdisciplinarna znanja o konfliktima, komunikaciji, pravnom okviru te psihološkim, filozofskim i etičkim dimenzijama medijacije", navode s osječkog Sveučilišta.
"S druge strane, velik naglasak stavljen je na praktični rad i razvoj komunikacijskih i pregovaračkih vještina", dodali su.
Studij predviđa i simulirane medijacijske postupke te stručnu praksu kako bi studenti tijekom obrazovanja razvijali profesionalni identitet medijatora.
"Studenti bi već tijekom studija trebali steći iskustvo primjene medijacije, a ne tek nakon završetka obrazovanja", ističu sa Sveučilišta.
Planirana upisna kvota iznosila bi 30 studenata godišnje. Na Sveučilištu očekuju interes kandidata iz različitih područja - od javnog sektora i nevladinih organizacija do obrazovanja i gospodarstva.
"Medijacija ne rješava samo pravne sporove nego prije svega ljudske odnose, komunikaciju i povjerenje i zato njezin razvoj dugoročno doprinosi ne samo učinkovitijem rješavanju sporova nego i razvoju kulture dijaloga u društvu“, zaključuje Fugaj.