Pročitajte i ovo
Markovi su nam se roditelji obratili, jer ne žele da priča njihovog sina ostane tek jedna u nizu priča o vršnjačkom nasilju, samo dio statistike. Ne mogu više slušati kako im sa svih strana govore 'ne možemo ništa učiniti, to nije u našoj nadležnosti'. Ili ih jednostavno – ignoriraju. Mi ih stavljamo u prvi plan.
Bezbrižno grudanje završilo brutalnim premlaćivanjem
Deset dana prije prošlog Božića, 11-godišnji Marko (ime je izmijenjeno zbog zaštite identiteta djeteta) vraćao se kući iz škole. Bio je petak, omiljeni dan u životu svakog školarca, samo jedan tjedan do školskih praznika, a snijeg je još uvijek mamio na grudanje. Ubrzo je Marko susreo grupicu dječaka iz 5. i 6. razreda njegove škole, s kojima se i inače znao družiti i na njihov se poziv priključio grudanju. Nakon nekog vremena, Marko se pozdravio i krenuo kući, koja je tek koju minutu udaljena od škole.
Prvo me njih troje, četvero napalo kod ambulante, gurali su me u ulaz, rekli mi da sam izdajica, jer sam grudao za druge...Tamo sam dobio nekoliko puta šakom u trbuh No, umjesto u toplini doma, krhki se 11-godišnjak našao na meti grupice nasilnih vršnjaka s kojima se, tek prije koji trenutak, bezbrižno grudao...' Prvo me njih troje, četvero napalo kod ambulante, gurali su me u ulaz, rekli mi da sam izdajica, jer sam grudao za druge...Tamo sam dobio nekoliko puta šakom u trbuh', ispričao je dječak za Dnevnik.hr, tihim, mirnim glasom, pomalo kao da priča o nečemu što se dogodilo nekom drugom.
Maltretiranje tu nažalost nije stalo, najgore je tek slijedilo. 'Onda su me pustili i kad su vidjeli da sam se odvojio i krenuo sam doma, došli su mi s leđa. Prvo sam dobio ledom u oko, tada mi se 'zamantalo' i pao sam na pod, onda su me digli, ponovno sam pao, pa su mi zagurali glavu u snijeg, dobio sam nekoliko puta nogom u rebra i koljenom u trbuh', priča Marko.
'Kako mi je torba bila na leđima, otvorili su je, prosuli neke knjige van i stavili mi torbu na glavu, tako da sam se skoro ugušio, kako mi se to sve zamotalo'. Možda i veću tragediju spriječio je dolazak 'šestaša', koji su otjerali nasilnike i pomogli Marku da se malo smiri.
>> Strašno: Znaju za maloljetničke bande, ali ništa ne poduzimaju!
Njegov ga je prijatelj odveo natrag do škole, do ravnatelja i sa svog mobitela nazvao Markovog oca. Uslijedilo je policijsko ispitivanje, odlazak na liječnički pregled. I početak roditeljske borbe za pravdu.
Roditelji: 'Ne tražimo osvetu, želimo da sustav profunkcionira!'
No, Markovi roditelji ne traže osvetu, ne žele da 'visi Pedro', već, kako kažu, žele pomoći ne samo svom sinu, nego i djeci koja su ga brutalno pretukla. Žele da sustav profunkcionira. Majka, zbog silne tuge, nije bila u stanju s nama pričati o tome što su prolazili tih dana. I otac se borio s emocijama. 'Jednostavno, prvo nevjerica i šok da 11-godišnjaci mogu tako nešto napraviti. U biti kako je vrijeme...', otac uzima pauzu, slomljen od emocija, suspreže suze, pa nastavlja...'Tako čovjek postane svjestan što je to. Slušati malo dijete...', ponovo se 'lomi', prisjećajući se tih strašnih trenutaka. Otkrio nam je kako ih je ravnatelj škole uputio da sami nazovu policiju 'jer se sve dogodilo izvan ustanove, pa škola nije nadležna i ne može tu ništa učiniti'.
Policija je ubrzo došla, obavila kratko ispitivanje i uputila dijete na liječnički pregled. 'Bogu hvala, nikakvih unutarnjih ozljeda, samo su jaki bolovi', rekao nam je otac, kojemu je sin tek u bolnici otkrio kako ga ista grupica vršnjaka fizički zlostavlja i u školi. Zašto to roditeljima nije ranije rekao? Strašno je uopće i pomisliti kako je školskoj djeci nasilje postalo već toliko uobičajena, svakodnevna pojava, na koju se više ni ne obaziru.
>> Split: Pretukli 15-godišnjaka, oslijepio na jedno oko
Želimo da se i roditelji i djeca educiraju o takvoj vrsti ponašanja Markov otac stoga naglašava ono bitno. 'Ono što mi želimo je da se i roditelji i djeca educiraju o takvoj vrsti ponašanja, ali svatko tko napravi zlo, mora snositi kaznu, kakva god ona bila i pomiriti se s tim, ali mora biti educiran, naučiti kako to nije dobar put. On nije jedini učenik kojeg fizički maltretiraju u toj školi. Mi roditelji djece iz razreda smo jako povezani, pa znamo više tih neželjenih situacija. Kad sam nakon tri dana došao u školu, jer sam se htio obratiti tom razredu, ne spominjući imena, ne upirući prstom, nego reći djeci tko sam, čiji sam roditelj, reći im što se dogodilo i što se moglo dogoditi da je bilo malo žešće, rečeno mi je da to ne smijem. Jedino da će razrednica razgovarati s djecom. Ja to shvaćam kao jedan razgovor u stilu 'djeco nije dobro to što ste napravili, nemojte to više raditi'', kaže pomalo ogorčeno otac pretučenog 11-godišnjaka.
Ravnatelj: Ono što se dogodi izvan škole, nije u našoj nadležnosti
Ravnatelj te zagrebačke osnovne škole, koji nam nije dao dozvolu za objavom audio zapisa našeg razgovora s njim zbog, kako nam je rekao, 'prijašnjih loših iskustava u nekim medijima', kaže kako osuđuje svako nasilje, da mu je jako žao pretučenog dječaka, kako suosjeća s roditeljima, ali kako se 'ovaj slučaj nasilja dogodio na putu prema kući', te kako 'nema ovlasti istraživati nešto što se dogodi izvan škole'.
No, ono što je trebao i mogao učiniti kao ravnatelj , a sukladno Protokolu o postupanju u slučaju nasilja među djecom, nije učinio. O nemilom događaju nije obavijestio Markove roditelje, nego je to učinio djetetov prijatelj, s vlastitog mobitela, iz ravnateljevog ureda (!). Nije pozvao policiju, to je učinio djetetov otac. Nije o slučaju obavijestio nadležni Ured za obrazovanje Grada Zagreba. Ovih su dana njega kontaktirali iz navedenog ureda, nakon opetovanih poziva roditelja, a zasigurno potaknuti i našim upitima (koji su do zaključenja teksta ostali bez odgovora). Zato što se 'incident dogodio izvan škole', njegov je repetirajući odgovor na sve naše upite. Bez obzira što je šestero učenika iz ove priče iz škole kojoj je on ravnatelj.
>> Nakon stradavanja dječaka ravnatelj prepilio i drugi koš
Na pitanje je li upoznat s tim kako ta grupica 11-godišnjaka i u samoj školi fizički maltretira druge učenike kaže kako 'uvijek postoji ta mogućnost, ali ako to ne dođe do razrednika ili pedagoga, ne možemo postupati. U našoj je školi više od 500 učenika, teško nam je sve zapaziti, ako nam se ne prijavi, to je problem puno djece raznih karaktera na istom mjestu. Sustavno se radi na prevenciji', kaže ravnatelj.
O konkretnim preventivnim programima vršnjačkog nasilja također nije želio pričati. ' Provode se, imamo ih' , ali konkretno koje nije želio reći. ' To će vam reći kolegica pedagog, možete je nazvati u ponedjeljak'. Ravnatelj tvrdi kako je učinio 'sve što je smio', želi da se slučaj riješi 'na najpovoljniji način, naročito za dijete koje je stradalo'. Ne možemo se ne zapitati, možda bi više pomoglo malo manje formalnosti, a više ljudske susretljivosti? Što se tiče pedagoginje, nazvali smo je u ponedjeljak ujutro, no preko ravnatelja nam je poručila kako 'ne želi pričati za medije'. Čak ni o preventivnim programima. Koje prema navodima ravnatelja provode.
Agencija za odgoj i obrazovanje: Prevencija je najbitnija!
Darko Tot, pomoćnik ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje kaže kako oni za svaki prijavljeni im slučaj utvrđuju u kojoj mjeri su institucije poštivale protokol, što su učinili, na koji način je pružena pomoć i djetetu i školi. Nažalost, ističe Tot, dominira taj administrativni dio, gdje škola postupa u skladu s Protokolom, ali zakažu sve ostale institucije. 'Budimo otvoreni i iskreni, najčešće će u javnosti biti slika da se u školama ništa ne radi po pitanju prevencije vršnjačkog nasilja, međutim jako je važno reći da u školi koja ima prosječno 500 učenika u 175 školskih dana postoji visoki rizik za vršnjačko nasilje. Ne samo što se tiče fizičkog, brutalnog agresivnog ponašanja, o čemu se najčešće može čuti u medijima, već i problematika vrijeđanje putem Facebooka, mobitela...Ako uopće nemate spoznaju koja je razina tolerancije, ako imate nekoliko slučajeva nasilja po županijama, to je možda statistički mali broj, ali tom djetetu, obitelji, tim roditeljima, to je 100 posto', kaže za Dnevnik.hr Tot.
>> Zdravstveni odgoj: Doznajte što doista stoji u kurikulumu
Što se tiče škola, pojašnjava Tot, tu se utvrđuje koliki je napor učinjen kako bi se takvo nasilje spriječilo. No, najbitnija je prevencija. Osim što Agencija godišnje organizira 30-ak radionica za usavršavanje stručnih djelatnika u školskom sustavu, Tot posebno ističe važnost uvođenja zdravstvenog odgoja, gdje će se putem edukacije kroz modul 2 (Prevencija nasilničkog ponašanja) pojačati takve aktivnosti u školama, kako bi se mladi u što većoj mjeri uključili u takve preventivne aktivnosti. Upravo je nezadovoljstvo postojećim stanjem jedan je od glavnih razloga uvođenja zdravstvenog odgoja u obrazovni sustav, naglašava Tot. 'Jako mi je teško odgovoriti koliko smo zadovoljni. Sigurno, da smo bili zadovoljni, ova obrazovna politika ne bi pokrenula program zdravstvenog odgoja.'
Nasilno društveno okruženje potiče nasilje kod mladih
No, problem je puno dublji i seže u sve pore današnjeg hrvatskog društva, svjesni su toga i u Agenciji za odgoj i obrazovanje. 'U realnom životu možete imati kvalitetne preventivne programe, ali nažalost nekakve okolnosti u društvu, koje prate ono što škola radi na neki način mogu biti poticatelji nasilja. Ako govorimo o ovome što se događa u društvu, vidjet ćete da u hrvatskom društvu, kroz javne polemike i rasprave o određenim društevnim problemima, ne postoji tolerancija ni razumjevanje prema općim stvarima oko kojih bi trebao biti konsenzus.'
Stoga se naš sugovornik pita kako onda očekivati da mladi, koji s jedne strane dobivaju poruke 'rad, trud, zalaganje, obrazovanje', a paralelno se kroz sustav društva vidi da se promoviraju nekakve drugačije vrijednosti. 'Onda se zbog toga i unutar školskog sustava može pojaviti nasilje', zaključuje pomoćnik ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje.
Markovi roditelji očekuju kako će se idućih mjeseci i u školi pokrenuti neke stvari, jer kako kaže njegov otac, svi su žrtve. 'Svi smo žrtve loših zakona ili neprovođenja zakona. Kad radite neki posao, to mora biti zanimanje, pogotovo kad se radi s djecom. Koliko mi roditelji, toliko i učitelji i profesori, moraju uložiti sav trud da djeca kad krenu u život, da krenu kao pravi ljudi. I oni imaju svoju djecu, većina, siguran sam da nitko od njih ne bi htio da se njihovom djetetu tako nešto dogodi u nekoj drugoj školi. I da bi poduzeli sve radnje, koje mi tražimo od ove škole da se poduzmu, no kažu da su tu nemoćni, da je zakon takav.'
Pred nama je još tjedan dana školskih praznika. Marko će ih provesti u okruženju obitelji, jer roditelji ga zasad ne puštaju samog van, strahuju što bi se moglo dogoditi, nije im svejedno. Brinu ih i Markove noćne more, koje ga muče u zadnje vrijeme. Vjerovali su kako je njihovo dijete, kao sportaš, dovoljno 'jak u glavi', no često se i nama odraslima dogodi da ni sami nismo svjesni posljedica, koje nasilje može ostaviti na djetetu.
Zahvalni su razrednici i djeci koja su ga tijekom blagdana posjetila s rukama punim pisama podrške, crteža, ali i viceva za bolje raspoloženje. Koliko je strašno čitati o tome kako brutalna mogu biti djeca stara samo 11 godina, toliko su nas zadivile poruke, koje su djeca pisala Marku. 'Dragi prijatelju, zaista sam se zgrozio kad sam čuo što ti se dogodilo, mislim da svi u razredu i školi moramo biti složni i zajedno se boriti protiv nasilja' ili ' Moj dragi prijatelju, ovo što ti se dogodilo uistinu je bilo grozno, ali nemoj se bojati, idi u školu bez brige, mi ćemo te štititi.'
Mi ćemo se, koliko je u našoj moći, boriti da Markova priča ne ostane tek jedna u nizu, samo dio statistike. Ako imate sličnu priču o vršnjačkom nasilju javite nam na moj.report@novatv.hr
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
