"Njegov lik i djelo, kao i doprinos razvoju HRZ-a zauvijek će biti ispisani u povijesti Hrvatske vojske. Hrabrost koju je general Čuletić pokazao tijekom Domovinskog rata, a posebice za vrijeme 'Oluje' bila je motiv njegovim suborcima, ali i garancija kako će naša Domovina ostvariti toliko željenu slobodu i neovisnost. Do posljednjeg trenutka branio je i zalagao se za hrvatske nacionalne interese te se borio za vrijednosti Domovinskog rata i hrvatske branitelje. Neka mu je laka hrvatska zemlja koju je toliko volio", napisao je Banožić u brzojavu sućuti.
Pilot i zapovjednik
Pročitajte i ovo
eskadrila u akciji
Incident na nebu iznad Hrvatske: Avion nije odgovarao na pozive kontrole leta, dignuti MiG-ovi!
Objavljen raspored
MORH najavio prelete borbenih aviona: Evo na koje dane možemo očekivati buku
General-pukovnik Josip Čuletić rođen je 2. prosinca 1951. u Slavonskom Kobašu, u Mostaru završava Zrakoplovnu vojnu gimnaziju, a Zrakoplovnu vojnu akademiju u Zadru gdje stječe zvanje pilota dozvučnog zrakoplova (G-2 Galeb). Zapovjedno stožernu školu završio je 1986.
U Mostaru obnaša dužnosti pilota lakog - borbenog helikoptera, nastavnika letenja te zapovjednika voda i eskadrile. Na osobni zahtjev 1982. preuzima dužnost zapovjednika 711. protuoklopne helikopterske eskadrile na Plesu i stječe zvanje pilota transportnog helikoptera - kapetana zrakoplova te postaje pomoćnikom zapovjednika za letačke poslove, operativno planiranje i načelnika stožera zrakoplovne brigade.
Pripremao vojne operacije
Krajem srpnja 1991. stavlja se na raspolaganje Republici Hrvatskoj te 28. kolovoza 1991. službeno postaje pripadnikom Zbora narodne garde. U HV obnaša niz zapovjednih dužnosti: zapovjednika zrakoplovne baze Lučko, načelnika Odjela zrakoplovstva u Zapovjedništvu HRZ i PZO, načelnika Stožera HRZ i PZO (ujedno zamjenik zapovjednika) i pomoćnika načelnika GS OS RH za HRZ i PZO.
Tijekom Domovinskog rata sudjeluje u pripremi i izvođenju vojno-redarstvenih operacija „Maslenica“, „Ljeto 95“, „Zima“, „Južni potez“, „Bljesak“ i „Oluja“.
Zapovjednikom HRZ imenovan je 6. ožujka 1996., a dužnost je obnašao do 5. veljače 2001. 1993. dobiva zvanje pilot borbenog helikoptera, 2003. stječe zvanje diplomirani inženjer aeronautike – pilot. Umirovljen je 30. prosinca 2002.
Odlikovan je Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom Domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina te medaljama „Bljesak“, „Ljeto 95“ i „Iznimni pothvat“.