Oni su istinski heroji: "Nije lako suzbiti emocije kad vam se u helikopteru rodi dijete"

Osim vojnih zadaća, ovi heroji provode hitne medicinske letove, akcije traganja i spašavanja.

Pročitajte i ovo istraga u tijeku "Ovo je bolan i nenadoknadiv gubitak za sve nas": Poginula tri ukrajinska pilota od rujna Objavio Pentagon: Ukrajinski piloti ubrzo stižu u SAD na obuku

„To je naš posao, naš posao nije rutina, sudjelujemo u medicinskim letovima i akcijama spašavanja“, kaže natporučnik Davor Furčić, kapetan posada helikoptera.

Satnik Goran Jelić kako su najteži dio posla sam početak i prihvaćanje zadaće.

„Kad sjednete u helić i počnete letjeti samo mislite na let, imamo zato medicinski tim koji se brine za pacijenta, mi nismo bezosjećajni, ali ovaj posao se mora raditi bez emocija“, priča nam satnik.

"Teško je obuzdati emocije"

A teško je obuzdati emocije kada vam se u helikopteru, negdje iznad Bračkog kanala rodi dijete.

„Dogodilo se prije par godina, gospođa s Korčule porodila se u letu, par minuta prije slijetanja, osjećaj je čudan, nestvaran, pored sve te buke čujete plač djeteta, ali sve je to divno ali treba sačuvati hladnu glavu i odraditi svoj posao“, kaže Jelić.

Mali Franko razveselio je sve članove tima, kao i spašen život novorođenčetu iz Dubrovnika.

„Meni je ostalo u sjećanju jedan noćni let iz Dubrovnika, gdje je novorođenče jedan dan staro imalo puknuće plućne maramice, cijelo vrijeme smo letjeli iznad razine mora 50 metara što je u tim uvjetima jako intenzivno. Upoznao sam i dječaka i obitelj tako da je sve super završilo i danas je on živ i zdrav bogu hvala“, kaže pilot helikoptera, natporučnik Tomislav Barbir.

Najteže je letjeti u lošim vremenskim uvjetima koji mogu ugroziti živote cijele posade, ali i gasiti velike požare, no oni skromno kažu - to im je jednostavno posao.

"Nikad ne znamo što nas čeka"

„Ujutro kad se dođe na posao nikad se ne zna što taj dan očekujemo, svaki dan je drugačiji.
Recimo gašenje požara je intenzivno letenje gdje letimo s jednom pauzom i stalno se nešto radi, uzima voda, ispušta, nadlijećemo požarište. Ali osjećate se korisno, pomažete ljudima koji gase na zemlji, na kraju je lijepo“, priča pilotkinja helikoteram natporučnica Monika Tržić,  trenutačno jedina pilotkinja u eskadrili.

„Zaljubila sam se u letenje kao dijete, možda je utjecala i blizina Zemunika jer sam odrasla u blizini i svakodnevno gledanje aviona iznad sebe je utjecalo da se odlučim za ovu profesiju. Dečki su me prihvatili, ja sam se prilagodila tome da sam u društvu muškaraca i funkcioniramo kao postrojba bez razlike jesmo li muško ili žensko“, kaže Tržić.

Ako vas je ikada zanimalo kako izgleda upravljanje helikopterom, satnik Jelić objašnjava.

„Upravljanje izgleda na oko jednostavno, jedna ruka na cikličkoj palici, druga na kolektivu, noge na nožnim komandama i pomicanje svih triju komandi dovodite helikopter u stabilno stanje“, kaže Jelić.

Nama se, ipak, sve čini mnogo složenije. Ovi piloti su u 2017. prevezli čak 517 pacijenata tijekom 480 sati naleta, a u ovoj godini već 42. A otočani će najbolje potvrditi s koliko strepnje gledaju u nebo, iščekujući njihovu pomoć.