Žrtva "lešinarenja": Baki u domu za stare i nemoćne ukrali 10.000 eura?

Pročitajte i ovo Ja tebi, ti meni Bivši šef splitskog SDP-a spašava HDZ, Plenković mu ispunio uvjet o darovnici od 50 milijuna eura U Karlovcu FOTO Požar u domu za starije i nemoćne: Vatra se brzo proširila na krovište

tri vijesti o kojima se priča Obračun s vladom VIDEO Zastrašujuće scene, prosvjedi u cijeloj državi, najmanje 45 mrtvih: "Ljudima je dosta. Postaju nasilniji" Uzela blagajnu VIDEO Objavljena šokantna snimka iz kluba smrti na skijalištu: Ljudi očajnički traže pomoć, a vlasnica bježi s novcem? Traje očevid Pronađeno tijelo mladića koji je nestao u Banjoj Luci

Prošloga tjedna redakciju Provjerenog pozvala je skupina riječkih umirovljenika zabrinutih za svog prijatelja. Nakon te priče javilo se još nekoliko ljudi koji su prošli identična iskustva s istim domom za stare i nemoćne. U cijelu se uključilo i Državno odvjetništvo.

Iskustvo poput riječkih umirovljenika, kojima je zabranjen kontakt s prijateljem u stacionaru u Driveniku, lani je proživjela i Ines Juretić sa svojom bakom. Obrazac gotovo isti. Nakon hospitalizacije, baku smještaju u stacionar u vlasništvu Nataly Bilen.

''Nakon nekoliko dana, na njihovu preporuku, mi smo nonu premjestili u Kostrenu, jer je rečeno da je dotična medicinska sestra više tamo, da je više pokretnih osoba tamo, Kostrena ja kao i na moru i nama se to činilo puno bolja solucija'', ispričala je Ines.

Nije se Ines jedina javila. Upravo zbog doma u Kostreni, Gordana Kotlar godinama vodi sud protiv vlasnice doma, ujedno svoje nećakinje Nataly Bilen.

''Ima jedno užasno loše iskustvo, vodimo sudski spor već 14 godina u kojem smo dobili gotovo sve presude, sve presude su u našu korist', rekla je Gordana Kotlar teta Nataly Bilen.

''Informacije o baki stizale na kapaljku''

Kada su bolesnu baku smjestili u dom, Inesina obitelj je odahnula. No problemi kreću već onog dana kada je prebačena iz stacionara u Driveniku u Kostrenu.

''Da bi nam gazdarica doma rekla da ne bi ona da mi idemo unutra, da se ne uznemirava, da je bila dosta potresena i da je to njoj teško palo. Neka mi pustimo da se ona malo primiri'', rekla je Ines.

To su, međutim i sami uvidjeli i nisu željeli navaljivati.

''Nekoliko dana kasnije, nona me zvala na mobitel. Bila je revoltirana, jedan od trenutaka kada ju je hvatalo da bi išla doma, da joj ja vratim ključeve od stana, na što sam ja drugi dan ujutro gazdarici odnijela ključeve od stana'', kaže Ines.

Tada nije ni slutila da je neće vidjeti gotovo dva mjeseca. Jer pri svakom pokušaju posjeta, naišla je na zatvorena u vrata.

''Meni je već postalo sumnjivo. Nakon čega smo redovito zvale na telefon, na početku je bilo nemojte zvati da ne dajemo na telefon, da bi priča krenula dalja da nas ne želi čuti, da ne želi kontakt s nama'', rekla je Ines.

Potom su informacije o baki stizale na kapaljku i to samo telefonski. A kako su ih u domu uvjerili da ih ne želi vidjeti, odlučili su se za novu taktiku - posjetom dugogodišnje bliske prijateljice.

''Navodno je baka rekla da ne želi vidjeti unuku. Idem ja, ne može reći da me ne želi vidjeti kad sam s njom prijateljevala 10- 15 godina'', priča Anita Ivančić prijateljica Alojzije Maršanić.

Otišla je i ostala šokirana stanjem u kojem je zatekla Alojziju. ''Blijeda, kao statua, nije mogla progovoriti. Ja s njom pričam, pričam, a ona mi je samo rukom davala pokrete da me razumije. Niti očima nije okretala, dakle i ja je još pitam nisi li možda doživjela moždani udar? Što se to dogodilo?'', kaže Anita.

''Nisu nas pustili da budemo sami''

Zašto je u samo par mjeseci drastično propala, gospođa Anita nije doznala. ''Nisu nas pustili nijedne sekunde da budemo same, niti jedne jedine sekunde, uvijek su one bile prisutne'', nastavlja s pričom.

''Da bi nakon 15-ak minuta rekla - tebi treba prati glavicu na što je ona uspjela odgovoriti ne, ne treba mi prati glavu, na što su oni nju odvukli van i ja više nisam imala što tu stajati'', prisjeća se Anita.

Alojzijina unuka primijetila je puno čudnih stvari, a jedna od njih je kad je otišla u bakin stan provjeriti dojavu o provali.

''U stan sam otišla u pratnji medicinske sestre, ja kao unuka, poput kriminalca, koja nije htjela, koja je inzistirala da idemo njezinim vozilom. Kad sam došla u pratnji medicinske sestre, ja sam rekla novaca nema u baru, a ona mi je odgovorila novci su kod nas u sefu'', rekla je Ines.

Gdje je 10.000 eura?

Nakon toga, unatoč protivljenju medicinske sestre, baka joj ponovno povjerava ključeve od stana, nakon čega mijenjaju bravu. A u međuvremenu doznaju da baka novca nema.

''Tako kroz nekakav razgovor mi je rekla sve su mi uzeli nemam ni za sladoled, ja govorim kako misliš sve su uzeli, veli novci sve je kod njih nemam ni za sladoled'', prepričava Ines.

Zaplet tek tada stiže. Unuka je počinje redovito posjećivati, a zajedno traže da se novac pokaže i prebroji. U domu su, pak, uvijek nalazili opravdanja.

''Prvi dan to nije bilo spremno, velim u redu, doći ću sutra u 4. Drugi dan je bilo nema gazdarice, treći dan je bilo nemam uvida u sef, četvrti dan smo se porječkale medicinska sestra i ja'', kaže Ines.

U međuvremenu, je našla i novi dom za baku, angažirala odvjetnika, ali je dobila i novu zabranu.

''Kontaktirali smo njihovog odvjetnika, potvrđeno je da ne smijemo kod bake, jer je baka izjavila da ja nju maltretiram i da ne želi moje posjete. Onda smo zvali policiju'', kaže Ines.

Policija je došla, ali ništa se nije dogodilo. Intervenirala je i idući dan, kada su na zatvorena vrata naišli majka i brat od Ines.

''Išli su u dom, nonu su kontaktirali i ispitali, bila je moja majka tamo i brat i nona je izjavila da je maltretiraju i da želi ići van'', kaže Ines.

I nakon toga, kroz nekoliko dana u tome uspijevaju. Baka je otišla u novi dom, ali bez novca.

''Dobili smo zlato i nismo dobili novce koje je ona tamo stavila na čuvanje. Pa bilo je riječ o iznosu blizu 10 tisuća eura'', rekla je Ines.

Naknadno doznaju još toga, da je podizan novac s bankomata, ali i još jedan intrigantni detalj. ''Vozile su je autom do stana, u dva navrata. Rekla mi je da je prvi put bila s njima, a drugi posjet je bio taj da su dotične gospođe otišle u stan, a nonu ostavile na parkiralištu ispred zgrade'', rekla je Ines.

Kaznena prijava protiv Bilen

Zbog svega, podnijeli su i kaznenu prijavu protiv Nataly Bilen, koju istražuje državno odvjetništvo. A nakon 4 mjeseca agonije, baka Ajlojzija umire.

Ugovore s domom obitelj nikada nije vidjela, a donedavno su strepili, ne znajući je li možda potpisala nešto zbog čega bi ostala bez imovine.

''Nonu sam pitala je li nešto potpisala pa je rekla da je potpisala pa da nije, pa je čovjeka s crnom torbom spominjala, uglavnom mi do ostavinske rasprave nismo znali na čemu smo'', kaže Ines.

Vlasnica prozivanog doma za stare i nemoćne tjednima nije htjela pred našu kameru. Prije dva dana poslala je poruku kako će nas tužiti. I onda je, kasno sinoć, promijenila plan i pristala na intervju. Što ona kaže na sve optužbe, možete pogledati u priloženom videu.