Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

'Strah me da mi se ne naruši psihičko stanje i da ne bi opet imao ružne snove ', rekao je Lučić.


U ponedjeljak će se navršiti tri godine otkako je u kornatskoj tragediji život izgubilo dvanaest vatrogasca iz Šibenika, Tisnog i Vodica.

Vezani članci Slika nije dostupna Frane Lučić ostaje bez odštete? Slika nije dostupna Frane Lučić na operaciji kojom će mu biti vraćeni prsti na šakama

>> Tisno: Frane Lučić predvodi čuvare Kristova groba

Više od dvije tisuće kolega, prijatelja i članova obitelji odalo je počast kornatskim herojima. Njih 12 nastradala su na kamenjaru velikog kornata 30. kolovoza 2007. Shrvan od boli život si je oduzeo i Gordan Alfirev, tajnik DVD-a Vodice, 13. žrtva ove tragedije. Dok se s tugom prisjećaju svojih bližnjih obitelji još ne prihvaćaju eruptivni požar kao uzrok, još uvijek traže istinu.

Tužna je povorka sjećanja za poginulim prijateljima, kolegama, očevima i sinovima. I tri godine nakon što su se ugasili životi 12 vatrogasaca suze je nemoguće suspregnuti. 'Uspomene su uvijek iste. Uvijek ih se rado sjećamo. Tuga je još prisutna, ali i ponos također', rekao je Ante Sladoljev, predsjednik DVD-a Vodice.

Tog kobnog 30. kolovoza 2007. gasitelji su krenuli u gotovo rutinsku akciju. Nekoliko sati poslije, svijet je obišla vijest o najvećoj tragediji u poslijeratnoj Hrvatskoj. Jedan za drugim, životi vatrogasaca polako su se gasili, a tragedija se počela pretvarati u agoniju. Krenula su optuživanja.

Dražen Slavica završio je na optuženičkoj klupi. Istovremeno slagalo se sve više teorija zavjere: eruptivni požar, curenje goriva iz helikoptera, zaostali eksploziv. Obitelji stradalih vatrogasaca nikad nisu prihvatile rezultate istrage. Traže istinu.

Pakao na Kornatu preživio je samo Frane Lučić, danas 26-godišnji mladić, odnedavno je i diplomirani inženjer elektrotehnike. Trudi se živjeti normalnim životom unatoč hendikepu. Svoje svjedočanstvo iznijet će uskoro na novom suđenju Draženu Slavici. Frani Lučiću teško je opisati što je proživio toga dana na Kornatu. 'Kad ja sve vidim, vidim da nismo imali potrebe ići gore, jer gore je bio samo kamenjar i trava, a tu su svi nastradali. To se nije smjelo dogoditi', kazao je Lučić.

Iz kornatskog pakla odlazi u bolnice. Ozljede su teške i vidljive. 'Nemam prstiju, tu su otac mama i brat. Imam još i baku. Družim se s prijateljima s kojima sam se i prije družio, samo bez Tomislava i Ante Crvelina koji su nažalost poginuli', kaže Frane. Odlazak na mjesto tragedije za Franu je još uvijek pretežak.

'Na to mjesto spreman nisam otići zato što sam ja tu pomoć čekao četiri, pet sati, koja nije niotkud dolazila. Strah me da se ne naruši moje psihičko stanje i da ne bi imao ružne snove kao u splitskoj bolnici', rekao je Frane Lučić.

'Čovjek je stvoren da radi, da se kreće'

S nesrećom se suočava preko medijskih napisa, fotografija. Teško je, ali ipak želi obnoviti uspomene. 'Imam želju da mi vrate svu opremu koju sam imao na Kornatima, kacigu, kombinezon, majicu, čizme i mobitel', kaže Frane. Iz svakodnevice s ponosom izdvaja nedavno stečenu diplomu inženjera elektroenergetike. Ponosan je na ulogu vođe tišnjanskih žudija.

'Nikako odmarati, to nije dobro za čovjeka, čovjek je stvoren da radi, da se kreće, a ne samo da stoji kući spava ili pije po gostionicama', kaže Frane. Želi da se prava istina o tragediji dozna. Što on zna reći će na suđenju Draženu Slavici, čeka poziv na klupu za svjedoke.

Frane još nema snage suočiti se s uvalom Šipnate. Uzvisina na kojoj su stradali njegovi kolege sad izgleda potpuno drukčije. 12 velikih kamenih križeva svjedoči o njihovoj žrtvi. U ponedjeljak, točno na treću obljetnicu stradavanja, na mjestu tragedije još jednom će se odati počast poginulim vatrogascima.