Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Hrvatska javnost, čini se, nije dugo trebala čekati na novi politički skandal i inicijativu za pokretanjem izglasavanja nepovjerenja nekom ministru. I dok se još nismo oporavili od Crnoje, Oreškovića, Karamarka, ponovno se susrećemo s političarom kojem, unatoč svemu, „ne pada na pamet podnijeti ostavku“.


Ministar znanosti, obrazovanja i sporta, suočen s optužbama za plagiranje nije se retorički vješto ni mudro branio od kritika. Šira javnost neće ulaziti u provjeru plagiranja znanstvenoga rada, nego će odluku o tome prepustiti stručnim tijelima. Ali će itekako ulaziti u procjenu ministrove vjerodostojnosti dok se on od optužbi brani. Svaki političar, a posebice ministar zasigurno bi rado svoje javne nastupe sveo na one u kojima nosi dobre vijesti ili „odrađuje“ protokolarne govore prema prokušanim retoričkim receptima. Međutim, dobri se od loših političkih retoričara razlikuju upravo po tome kako se snalaze u rješavanju problema i komuniciranju u „kriznim“ i teškim situacijama.

Vezani članci Gabrijela Kišiček izdala novi knjigu o govorništvu Komunikacijska stručnjakinja otkrila tko je gubitnik u verbalnom okršaju premijera i predsjednika Gabrijela Kišiček (Foto: Privatna arhiva) Stručnjakinja analizirala Tomaševićev i Škorin govor: Tko koristi neoriginalne fraze, a tko s govornicom - nema problema?

Pavo Barišić izabrao je retoričku taktiku: banalizirajmo problem pa će javnost na taj problem zaboraviti. Međutim, zaboravio je on da na svom putu banaliziranja problema mora banalizirati i svoje kritičare, redom ugledne znanstvenike, da mora ismijati i javnost koja je, eto, pomislila kako je ozbiljan problem to što je ministar znanosti optužen za plagiranje znanstvenog rada. Jer, kako kaže: „premijer se jako čudi što se javnost toliko zabavlja oko dijela jedne fusnote iz jednoga moga članka.“ Javnost se odavno prestala „zabavljati“ s ministrima opterećenima aferama. Ministar Barišić trebao bi znati da, iako nevin dok mu se ne dokaže krivnja, način na koji komunicira o optužbama i način na koji se od njih brani, stvara u javnosti predodžbu upravo o njegovoj krivnji ili nevinosti.

I kada je shvatio da problem neće „nestati“ samo zato što ga je on okarakterizirao kao tiskarsku pogrešku, „omašku u fusnoti“, od optužbi se počeo braniti koristeći se „prokušanom“ retoričkom formulom u politici – diskreditiraj one koji te kritiziraju. Tako akademik Silobrčić za ministra predstavlja političkog oponenta, člana neke druge stranke, čiji je jedini cilj „kampanja njegovog svrgavanja“. Zaboravljajući pri tome da pokušava diskreditirati čovjeka koji se, između ostaloga, u svojoj karijeri bavio upravo pitanjima sastavljanja, objavljivanja i procjene znanstvenih radova.

Nakon toga, kritizira ga i međunarodno priznati Ivan Đikić čije pismo premijeru, ministar Barišić „nije stigao pročitati jer prima puno pisama potpore za svoj rad“, ali vjeruje kako je Đikić pisao premijeru jer i on „podupire njegov rad“. Dok javnost podučava kakvi su „uvriježeni načini komunikacije u znanstvenim krugovima“ istovremeno sam Barišić komunicira pretenciozno, podcjenjivački i pokazuje nedostatak poštovanja prema kolegama znanstvenicima. Nevjerodostojno je postavljati se kao model znanstvene komunikacije, a pri tome omalovažavati (posredno i neposredno) akademike i znanstvenike. Bilo bi bolje referirati se na njihove argumente i odgovoriti protuargumentima. Možda to ministru nije lako, ali i dalje je lakše nego se pouzdati u to da će ignoriranjem, banaliziranjem, ismijavanjem i diskreditiranjem problem nestati. Možda bi bilo bolje da na pitanje o mogućnosti podnošenja ostavke pokaže da razumije kako je optužba za plagiranje u znanosti ozbiljna, a ne zabavna. Jer odgovorom „naravno da nemam nikakvog razloga za podnijeti ostavku“ pokazuje oholost i aroganciju, a ne sigurnost i samopouzdanost (kako mu se možda činilo dok je te riječi izgovarao).

Podcjenjivanje kolega znanstvenika i podcjenjivanje javnosti, promašena je retorika za nekoga tko predstavlja znanost i obrazovanje. Da, možda je nepravedno, ali za ministra upravo tog resora vrijede viši kriteriji kulturne, logične i argumentirane komunikacije. A ministru Barišiću se i u tome očigledno potkrala „omaška“.

Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.