Mursi umjesto Mubaraka - strah od nove autokracije
Pročitajte i ovo
U Egiptu je 'Arapsko proljeće' 2011. godine svrgnulo dugogodišnjeg predsjednika Hosnija Mubaraka za kojeg je tužiteljstvo ove godine zatražilo smrtnu kaznu zbog upletenosti u ubojstva za vrijeme pobune. Na parlamentarnim izborima pobijedili su islamisti, a uskoro je i djelomično ukinuto izvanredno stanje u zemlji.
U veljači je ovu zemlju potresla nova tragedija. Na nogometnoj utakmici dviju najjačih klubova došlo je do eskalacije nasilje te su na toj utakmici smrtno stradale 74 osobe. Zbog toga su građani ponovno izašli na ulice tražeći od vojne vlasti da odstupi.
Prosvjedi su eskalirali u travnju kada su se na trgu Tahriri okupili deseci tisuća ljudi, Oni su, zajedno s ostalim sugrađanima s pravom glasa, u svibnju prvi put izašli na birališta ne bi li izabrali predsjednika. I izabrali su. Kao pobjednik izašao je kandidat Muslimanskog bratstva Mohamed Mursi čiji mandat neće dugo proteći u miru.
Početkom lipnja Mubarak je osuđen na doživotni zatvor što je rezultiralo novim valom prosvjeda nezadovoljnih Egipćana koji su za njega tražili smrtnu kaznu. Mubarak je, u međuvremenu, pao u komu, srce mu je stalo dva puta, te su ga oživljavali. Iako stabilno, zdravstveno stanje mu je do daljnjeg bilo kritično.
>> Doznajte zašto je zapravo opet 'eksplodirao' Egipat
15. lipnja Ustavni je sud raspustio parlament što je izazvalo novi kaos zemlji. Vojska i islamisti upustili su se u pregovore ne bi li uspostavili novu stabilnost, no bilo je jasno da će do normalizacije stanja proći još puno vremena. Mursi je u međuvremenu ponovno sazvao parlament da bi ga odmah potom Ustavni sud ponovno raspustio.
Takvi odnosi između državnih institucija doveli su do nove krize. Morsi je, naime, donio dekret kojim si je proširio ovlasti. Tom odredbom je zabranio svako pravno osporavanje svojih odluka dok se ne izabere novi parlament. Iako je Mursi naglašavao kako se radi o privremenom proširenju ovlasti, međunarodna zajednica osudila je taj potez zbog straha od povratka autokracije. Takva je Mursijeva odluka, razumljivo, izazvala novi val prosvjeda u zemlji, te je on bio prisiljen suspendirati neke od svojih odluka, no ni to nije umanjilo nezadovoljstvo građana. Čak su se i ustavni suci odlučili na štrajk.
Prosvjednici su okupirali ulice Kaira, došli pred predsjedničku palači i sukobili se s policijom. Na ulice su izašli tenkovi, a grad su nadlijetali i lovci bombarderi. Mohamed Mursi bio je prisiljen pobjeći iz svoje rezidencije.
Najaktualnije u Egiptu u ovom trenu jest referendum o kontroverznom ustavu kojeg je predložio Mursi. Na prvom krugu referenduma ustav je prošao s potporom 56,5 % birača.
Assad rekao 'ne' mirnom rješavanju sukoba
U 2012. godini nastavili su se prosvjedi i diljem Sirije kao izraz nezadovoljstva vladavinom Bašara al-Assada. Naime, za razliku od ostalih država u kojima su sukobi završili svrgavanjem dugogodišnjih vođa ili međunarodnom intervencijom u Siriji to nije slučaj.
Na početku godine Assad je obećao reforme, no uskoro su se zahuktali sukobi između njegove vojske i pobunjenika te bombardiranja gradova kao što su Homs i Damask postala svakodnevica.
Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je rezoluciju kojom izražava potporu planu Arapske lige za demokratizaciju i tranziciju u Siriji te kojom se osuđuje Asadov režim zbog stalnih kršenja ljudskih prava. Pokušaj UN-a da zaustavi krvoproliće blokirale su Kina i Rusija. Rusija neće dopustiti narušavanje svojih strateških interesa. U Siriji imaju svoju jedinu mornaričku bazu na Mediteranu. Vojna intervencija zapada poput one u Libiji ne provodi se, među ostalim, zbog sirijskog okruženja.
>> Gađaju ih bombama dok čekaju u redovima za kruh
Sirijci su prisiljen na bijeg te ih većina bježi u Libanon i Tursku. Gradovi su pod stalnom paljbom, tenkovi granatiraju ulice, vojska napada pobunjenička središta, eksplozije odjekuju sa svih strana. Assada međunarodna zajednica optužuje za mučenje djece te ga nagovaraju na povlačenje vojske, no on ne posustaje.
Kao međunarodni posrednik pojavljuje se Koffi Annan koji je Assadu zadao rok za primirje. On je obećao da će ga ispoštivati, no kako se moglo i očekivati, to se nije dogodilo. U Siriju su stigli i promatrači, no unatoč tome pogibaju civili.
Najzanimljiviji događaj bio je u travnju kada je Assad naredio bombardiranje Homsa, a odmah idući dan, kako bi si popravio imidž, zajedno sa suprugom Asmom dijelio humanitarnu pomoć upravo tim građanima čiji je grad razorio. U tom ozračju pobune protekli su i prvi parlamentarni izbori nakon čak pola stoljeća. tada je Asad za premijera proglasio sebi lojalnog Rijada Hijaba.
SAD su Assada optužili za premještanje kemijskog oružja te za korištenje male djece kao žive štitove na tenkovima njegove vojske. U srpnju su ubijeni ministar obrane i njegov zamjenik za što su odgovornost preuzele dvije pobunjeničke skupine. Iz zemlje su počeli bježati generali i časnici, no on ne popušta pritiscima i masakr nad civilnim stanovništvom se nastavlja.
Assad je svojim postupcima dao do znanja da nema namjeru riješiti situaciju mirnim putem pa su mu SAD zaprijetile vojnom akcijom što je izazvalo burne reakcije diljem svijet. Sirijska vojska je u nekoliko navrata granatirala turski teritorij zbog čega Turska uzvratila projektilom, a noge se digao i NATO zbog čega je postojala stvarna opasnost od izbijanja rata velikih razmjera na sirijsko-turskoj granici odluče li se članice NATO saveza pozvati na članak 5. ugovora prema kojem se napad na jednu članicu saveza smatra napadom na njih sve.
U vrijeme Kurban Bajrama dogovoreno je primirje no već prvog dana bilo je 146 mrtvih. Vojska civile gađa bombama i kada stoje u redovima za kruh pred pekarnicama.
Od početka građanskog rata u ožujku 2011. godine u Siriji je poginulo više od 43.000 osoba od čega preko 30.000 civila, a broj izbjeglica mjeri se u stotinama tisuća. Odlazak Assadovih najbliskijih suradnika znači da njegov režim slabi, no pitanje je do kad će se nastaviti ovo krvoproliće.
Novi sukobi u pojasu Gaze i povratak Khaleda Meshala iz egzila
Sredinom studenog u izraelskom je zračnom napadu na pojas Gaze poginuo vojni zapovjednik Hamasa Ahmed al-Džabari. Taj je zračni napad, zajedno s njih još 40-ak koji su taj dan ciljali Gazu, bio je samo početak najnovijih arapsko-izraelskih sukoba. Jasno je da sukobi u ovom povijesno kriznom žarištu neće tako skoro početi jenjavati.
Izraelski premijer odmah je dao do znanja kako neće posustati u vojnim operacijama. 'Danas smo Hamasu i ostalim terorističkim organizacijama uputili vrlo jasnu poruku. Ako bude potrebno spremni smo produljiti operaciju. Hamas i ostale terorističke organizacije odlučile su pojačati napade na izraelske državljane, a mi ne namjeravamo tolerirati takvu situaciju', rekao je tada Benjamin Netanyahu.
>> Znate li uopće što se događa u Gazi?
Ubrzo nakon toga Izrael je počeo mobilizirati na tisuće rezervista čime su praktički najavili mogućnost i kopnene akcije na pojas Gaze. Zračni napadi nastavili su se i dalje i to s obje strane. Hamasovi militanti ispalili su nekoliko raketa prema Jeruzalemu i Tel Avivu, no izraelski dužnosnici nisu mogli potvrditi gdje su rakete udarile, pretpostavljaju kako su završile u moru. No, unatoč tome Izrael je bio spreman na odmazdu.
Dan nakon što su iz Gaze ispaljene rakete prema Jeruzalemu izraelski su zrakoplovi pogodili Hamasove zgrade, među kojima i ured premijera Ismaila Hanije. Neposredno prije toga izraelska je vlada potpisala mobilizaciju do 75.000 rezervista pripremajući se za potencijalnu kopnenu invaziju. Broj mrtvih i dalje raste, posebice broj stradali Palestinaca.
Zbog velikog broja poginulih posebno civila, međunarodna zajednica, Ujedinjeni narodi i Crveni križ od početka sukoba pozivaju Izraelce i Palestince na primirje i prekid vatre, što se u konačnici i ostvarilo. No unatoč tome brojni građani s obje strane granice svjedočili su eksplozijama i raketiranju. Izraelski vojnici su, primjerice, otvorili vatru kod granice s Gazom. U pucnjavi je ubijen jedan mladi Palestinac. Njegov je brat rekao kako se mladić pokušao približiti sigurnosnoj ogradi postavljenoj duž granice kako bi na nju objesio zastavu Hamasa.
U ovom posljednjem velikom sukobu život je izgubilo najmanje 163 Palestinaca i petero Izraelaca. Višestruko manji broj žrtava Izraelci mogu zahvaliti proturaketnom sustavu Iron Dome čiju je izgradnju velikim dijelom financirao i SAD.
Kraj studenog za Palestince je donio dobre vijesti. U Ujedinjenim Narodima potvrđen je status Palestine kao promatračke države nečlanice UN-a što je velik korak za Palestince. Ubrzo nakon toga Hamas je proslavio 25 godišnjicu osnutka, a nakon 45 godina egzila u pojas Gaze se vratio politički vođa Hamasa Khaled Meshal. Stigavši u Gazu poljubio je zemlju po kojoj je hodao.
UN-ova odluka o statusu Palestine s negodovanjem je dočekana u Izraelu čiji je ministar vanjskih poslova prozvao Europu da vodi neprijateljsku politiku prema Židovima.
Iranski nuklearni program - izvor novih tenzija
Iranci su odmah na početku godine provocirali testiranjem sofisticiranih raketa dalekog dometa, a pokrenuli su i postupak za obogaćivanje urana. Zbog iranskog nuklearnog programa digla se prašina u međunarodnoj zajednici. Strasti nije smirio ni admiral iranske mornarice Farhad Amiri koji u jednom televizijskom intervjuu izjavio kako će 'torpedirati američke nosače aviona s dna Perzijskog zaljeva'. Nakon ove izjave američki nosači aviona doplovili su nadomak Perzijskog zaljeva.
Europska Unija nametnula je embargo na uvoz nafte iz Irana otprilike u isto vrijeme kada su vladi bliski izvori objavili da su uspjeli proizvesti laserski vođene topničke granate koje s velikom preciznošću pogađaju metu. Nakon toga Iran je uspješno lansirao novi satelit što je Amerikancima zadalo nove probleme.
>> 'Rakete u Turskoj mogu dovesti do svjetskog rata'
U veljači se na meti iranskog parlamenta našao i sam Ahmadinedžad koji je pozvan na saslušanje zbog cijelog niza optužbi među kojima se našla i ona za loše vođenje gospodarstva.
Iranci su uskoro prekinuli dobavu nafte britanskim i francuskim kompanijama, a zaprijetio i ostalima. Na parlamentarnim izborima u ožujku pobijedio je ajatolah Al Hamnei. U to je vrijeme izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao kako je sukob s Iranom neizbježan, a ubrzo nakon toga Izrael je zatražio od SAD-a oružje kojim mogu protiv Irana.
Uskoro su započeli i pregovori Irana i svjetskih sila o iranskom nuklearnom programu. Pregovori očito nisu išli zamišljenim tijekom pa je Iran Izraelu u srpnju zaprijetio 'da će ih izbrisati s lica zemlje napadnu li ih'.
Iran je optužen i za napad na autobus s izraelskim turistima u Bugarskoj ovo ljeto. U kolovozu im je SAD nametnuo nove sankcije u sektoru energetike i brodogradnje. Cijelu godinu IAEA pokušava ući u iranske vojne komplekse no oni to ne dopuštaju.
Tenzije je podigao i Netanyahu koji je rekao kako mu ne treba dozvola SAD za napad na Iran. Iranci su u prikupili tajne podatke iz američke bespilotne letjelice koju su prizemljili još prošle godine. Iran i dalje nastavlja prkositi najavljujući kako će i dalje obogaćivati uran.
'Blaira i Busha u Haag zbog Iraka'
2012. nije bila mirna ni u Iraku gdje cijele godine odjekuju eksplozije autobombi, napadi na vjerske objekte čak i hodočasnike. Jedan od kritičnijih dana za Irak bio je 22. srpnja. Taj je dan u 22 napada poginula 91 osoba, a ranjeno ih je 161. Atentati su bili izvršavani i tijekom Bajrama, u tom je periodu ubijeno čak 70 osoba.
Dobitnik Nobelove nagrade za mir, anglikanski nadbiskup Desmond Tutu pozvao je međunarodnu zajednicu da Georgeu Bushu i Tonyju Blairu sude u Haagu zbog pokretanja rata u Iraku.
>> Irak poništio narudžbu 4,2 milijarde dolara vrijednog oružja od Rusije
Najkrvaviji mjesec ove godinu u Iraku definitivno je bio rujan u kojem je smrtno stradalo 365 osoba, a ranjeno njih 683. U međuvremenu je uhićen i vođa iračkog ogranka Al-Qaide.
Nevinost muslimana i Malala Jusufzai
Spomenimo još jedan vrlo važan faktor koji je uzbudio ovu regiju u 2012. godini. Film 'Nevinost muslimana' digao je tenzije u islamskim zemljama zbog čega je pokrenut novi val prosvjeda i sukoba, a u jednom od takvih je ubijen i američki veleposlanik u Libiji Christopher Stevens.
>> Malala kandidatkinja za Nobelovu nagradu za mir?
>> Uhićen redatelj kontroverznog antiislamskog filma
Spomenimo još jedan primjer u ovoj regiji zagušenoj krvavim sukobima, a koji je podigao svijet na noge. U listopadu su talibani u Pakistanu nastrijelili djevojčicu Malali Jusufzai koja se borila za pravo na školovanje pakistanskih djevojčica. Ona je hitno prevezena u bolnicu, a zatim i u Veliku Britaniju gdje se i dalje oporavlja. Iako joj talibani i dalje prijete Malala ne odustaje od borbe za prava žena i djevojčica u svojoj zemlji zbog čega mnogi i pozivaju međunarodnu zajednicu da je nominiraju za Nobelovu nagradu za mir.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
