Piše Maja Medaković,
19. studenoga 2010. @ 12:29
komentari
Slika nije dostupna
Da nam političari lažu i nije neka novost. Čak 75% građana smatra da ne zaslužuju njihovo povjerenje. No jesu li političari jedini lažljivci ili je istina ipak malo drukčija?
Podijelite
Biti iskren i govoriti istinu društveni je imperativ. Laganje je loše i neprihvatljivo zbog čega će vam većina ljudi reći kako ne lažu. No i to će biti laž. Brojna istraživanja potvrđuju da lažemo svakodnevno. Psihologinja Ana Celjak ističe kako ljudi najviše lažu u prvih 10 minuta susreta tijekom kojih izreknu do čak 12 laži.
Zamuckivanje u odgovoru, skretanje pogleda, češkanje nosa, skrivanje dlanova znakovi su neverbalne komunikacije koji mogu ukazivati da netko laže. Istražili smo je li na temelju njih moguće s nečijeg lica pročitati laž? Sa stručnjakom za komunikaciju pratili smo neverbalnu komunikaciju dvoje naših sugovornika dok su govorili istinu, ali i dok su lagali.
Psiholozi kažu da počinjemo lagati već kao trogodišnjaci. U toj dobi postajemo svjesni svijeta koji nas okružuje, a govor počinjemo koristiti kao manipulativno sredstvo. Kako bismo se uvjerili je li zaista tako, posjetili smo jedan vrtić i ostali ugodno iznenađeni. Djeca su bila iskrena i govorila su istinu. Bez iznimke.
Za razliku od njih, mi odrasli lažemo čak u četvrtini interakcija s drugim ljudima. Lažemo kako bismo povrijedili druge, zaštitili se ili prikazali u što boljem svjetlu. Lažemo i o seksualnim navikama. Tako će muškarci lagati povećavajući broj partnerica s kojima su spavali dok su žene sklonije umanjiti brojku. Ako ćemo vjerovati istraživanjima, dnevno slažemo i preko stotinu puta. Pretpostavlja se da se izvučemo s više od 95% izrečenih laži.