Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Mlada hrvatska znanstvenica Iva Tomić u razgovoru za Dnevnik.hr dala je nekoliko preporuka kako se uspješnije uhvatiti u koštac s velikom nezaposlenošću.


Hrvatska znanstvenica Iva Tomić koja je dobila nagradu središnje banke Austrije 'Olga Radzyner' za 2015. godinu, u radu za koji je bila nagrađena ustvrdila je kako kod nezaposlenosti mladih nije dovoljno razmatrati samo tradicionalne makroekonomske varijable, nego je važno u obzir uzeti strukturne i institucionalne, pa i kulturne čimbenike. Preporuča da se prilikom dizajniranja mjera za rješavanje problema u obzir trebaju uzeti specifičnosti pojedinih zemalja ili regija te pri tom u vidu imati i varijable koje nisu čisto ekonomske prirode.

Vezani članci Slika nije dostupna Plenković: "Želimo do kraja mandata dignuti stopu zaposlenosti na 68 posto" Slika nije dostupna U okolici Vinkovaca leže razbacani milijuni, no nema nikog da ih pokupi

Mlada hrvatska znanstvenica za Dnevnik.hr odgovorila je na nekoliko pitanja o velikom problem hrvatskog društva – visokoj stopi nezaposlenosti.

Stopa nezaposlenosti porasla drugi mjesec zaredom, na 17,2 posto

Koje su mjere zapošljavanja koje biste preporučili da se primjenjuju u Hrvatskoj s obzirom na uvijete i okolnosti društva?

Najbolja mjera za povećanje zapošljavanja je definitivno povećanje potražnje za radom, odnosno otvaranje novih radnih mjesta. Bez toga sve druge 'mjere' nemaju velikog smisla. Do povećanja potražnje za radom doći će nakon što dođe do povećanja proizvodnje, odnosno rasta gospodarstva.

U tom kontekstu obično se navode mjere kao što su stvaranje boljeg poslovnog okruženja, smanjivanje poreznog opterećenja rada, poticanje investicija, fleksibilizacija radnog zakonodavstva, olakšavanje otvaranja poduzeća i zapošljavanja, što zapravo podrazumijeva one 'mjere' koje se najčešće spominju u dokumentima i preporukama domaćih i stranih (nezavisnih) institucija.

Međutim, za povećanje zapošljavanja potrebno je poraditi i na strani ponude rada, odnosno potrebno je poboljšati znanja i vještine radnika, putem formalnog i neformalnog obrazovanja i obučavanja, omogućiti cijeloživotno učenje, prekvalifikacije i sl.; omogućiti veću fleksibilnost i na strani radnika kako bi lakše uskladili poslovni i obiteljski život, itd.

Naravno, države imaju različite mjere kojima pokušavaju prvenstveno smanjiti nezaposlenost, a samim time i povećati zaposlenost. Najčešće tu ubrajamo aktivne politike zapošljavanja, ali postoje i različiti drugi pokušaji. Rijetko kad se jednom mjerom u potpunosti riješi određeni problem.

U kontekstu Hrvatske, koja je tek nedavno izišla iz dugotrajne recesije, definitivno je za značajnije povećanje zaposlenosti potrebno djelovati na više područja. To, između ostalog, uključuje poticanje, odnosno olakšavanje bavljenja poduzetništvom, ali i fleksibilizaciju radnih odnosa u smislu uvođenja različitih netipičnih oblika zapošljavanja. Aktivne mjere zapošljavanja koje provodi HZZ mogu djelomično pomoći u stjecanju iskustva te poboljšanju znanja i vještina radnika.

S obzirom na bolje pokazatelje u gospodarstvu (npr. rast BDP-a u trećem kvartalu od 2,8 posto), možemo li očekivati i značajniji rast zapošljavanja?

U ekonomiji odnos između promjene nezaposlenosti i rasta BDP-a ima i svoj formalni naziv: Okunov zakon.

No, bitno je imati na umu kako nezaposlenost u prosjeku ‘kaska’ za kretanjem BDP-a između šest i 12 mjeseci. To znači da i kada se gospodarstvo oporavi, do vidljivijeg porasta zaposlenosti proći će još neko vrijeme.

Što sve utječe na zaposlenost/nezaposlenost u Hrvatskoj u ovom trenutku?

Puno je čimbenika koji utječu na trenutnu razinu zaposlenosti/ nezaposlenosti u Hrvatskoj. Prije svega, tu je opće stanje u gospodarstvu koje se tek nedavno počelo oporavljati.

Osim toga tu su i demografski čimbenici: starenje stanovništva i (e)migracija. Dijelom je za visinu zaposlenosti/nezaposlenosti odgovorna i tzv. neusklađenost između znanja i vještina koje radnici posjeduju i onih koje poslodavci traže na tržištu rada. Osim neusklađenosti znanja/vještina postoji i tzv. prostorna neusklađenost, odnosno nedostatak mobilnosti radnika u ona područja u državi gdje potencijalno ima poslova. Tu je i učinak sezone – obzirom na značaj djelatnosti kao što su turizam, poljoprivreda ili građevina u našem gospodarstvu u zimskim mjesecima nezaposlenost je uvijek viša. Dio 'odgovornosti' za situaciju na tržištu rada snosi i radno zakonodavstvo, odnosno njegova nefleksibilnost u određenim aspektima. Tu su i čimbenici koji utječu na visinu troškova rada, kao što su visina poreza i doprinosa, ali i druga davanja državi koja poduzećima značajno utječu na troškove poslovanja. Rad u neformalnom gospodarstvu, odnosno 'rad na crno' također ima utjecaja na situaciju na tržištu rada. Ovo sigurno nije konačan popis svih čimbenika koji su doveli do trenutnog stanja na hrvatskom tržištu rada, te zato prilikom predlaganja rješenja moramo biti svjesni da ne postoji jedna jedinstvena mjera ili program koji će riješiti sve probleme na tržištu rada.

U kojem su segmentu kada je riječ o nezaposlenosti građane Hrvatske manje fleksibilni, pa bi utoliko i sustav prilikom 'slaganja' mjera trebao više obratiti pozornost?

Iva Tomić trenutačno radi na projektu ZAMAH Utjecaj recesije na strukturu i kretanje nezaposlenosti mladih u RH. Osim toga, tu su još neki tekući projekti i istraživački radovi u Ekonomskom institutu, kao npr. Croatian Economic Outlook Quarterly, gdje pokriva tržište rada. Tomić također završava znanstvene radove 'Changes in Public and Private Sector Wage Structures in Two Emerging Market Economise during the Crisis' i 'The NEET population in Croatia: characteristics and dynamics'.

Dojam je da su građani Hrvatske manje spremni na prekvalifikaciju, usvajanje novih znanja i vještine, te općenito prilagodbu modernom tržištu rada koje je izuzetno dinamično i zahtjeva stalnu prilagodbu. Međutim, nekih značajnih (znanstvenih) potvrda za ovo i nemamo. Moguće je da je posljedica relativnog malog sudjelovanja u cijeloživotnom obrazovanju hrvatskog stanovništva nedostupnost ili skupoća istog. To je definitivno jedan od segmenata na kojem bi naše društvo trebalo više poraditi.

Fleksibilizacija radnih odnosa u smislu uvođenja različitih netipičnih oblika zapošljavanja (npr. rad na nepuno radno vrijeme, rad od kuće, dijeljenje radnog mjesta i sl.), je mjera kojom se dodatno pokušava povećati zaposlenost (participacija) na tržištu rada, posebice za određene skupine stanovništva koje u pravilu manje participiraju, kao npr. žene ili stariji zaposlenici. Također – dostupnost nekih drugih usluga, kao npr. vrtića, može utjecati na zaposlenost određenih skupina stanovništva, prvenstveno žena. Nekada se ukazuje na potrebu smanjenja socijalnih davanja kako bi se povećala zaposlenost, međutim, istraživački nalazi tu nisu jednoglasni.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook