Iran gori. Stanovnici su na nogama nakon sloma gospodarstva, kolapsa iranske valute i galopirajuće inflacije. Prosvjedi koji su počeli 28. prosinca prošle godine, ubrzo su prerasli u otvoreni bunt protiv teokratskog režima i vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija.
U pokušaju nasilnog i okrutnog gušenja svenarodnih prosvjeda već je smrtno stradalo više od 3000 ljudi. Brojke su, procjenjuju humanitarne organizacije. Uhićeno je 10.000 prosvjednika. Unatoč pritisku međunarodne zajednice, unutarnjim nemirima pa i prijetnjama SAD-a vojnom intervencijom, jedan od najotpornijih režima na svijetu ne popušta.
Revolucionarna garda i paravojne snage Basij, uglavnom motivirani bogatstvom i privilegijama, bezrezervno osiguravaju opstanak režima vrhovnog vođe ajatolaha Alia Hameneia, koji je sa svojih 86 godina već preživio nekoliko prošlih valova nemira u zemlji. O otpornosti režima govori i činjenica da je ovo već peti veliki ustanak od 2009. godine.
U zemlji jača nacionalizam nasuprot ideologija i zastarjelih uvjerenja Islamske Republike, koje na vlasti drži još samo sila i represija. Ljudi žele normalan život, mnogi podržavaju bivšeg prijestolonasljednika Rezu Pahlavija, koji živi u egzilu od poručuje da želi pomoći Iranu u tranziciji prema demokraciji.
Apel Iranke u Zagrebu - Svijet vidi samo Europu, ne vidi nas
Marta je Iranka koja već gotovo dvije godine živi u Zagrebu. Udala se za Hrvata koji je bio na radu u Iranu. Danas žive i rade u Hrvatskoj, no Marta sa brigom i očajem gleda prema svojoj domovini u kojoj još jednom bukte prosvjedi protiv vladajuće strukture, uz brutalni odgovor militarističkih jedinica koje su samo u posljednjih nekoliko tjedana pobile više od 3 tisuće njezinih sunarodnjaka.
“Veći dio svog života provela sam u Iranu pod korumpiranom i nelegitimnom vlašću Islamske Republike. Poput milijuna Iranaca, svjedočila sam događajima zbog kojih bi cijeli svijet tugovao da se samo jedan od njih dogodio u Europi. Ali svijet vidi samo Europu - ne vidi nas”, započinje svoju priču Marta kako bi nam približila stanje u svojoj zemlji ispričano svojim očima - očima jedne žene, civila koji samo želi mir i slobodu.
47 godina brutalnog režima
Brutalni masakr nad svojim protivnicima Islamska Republika sustavno u toj zemlji provodi već 47 godina - na prosvjedima, u zatvorima pa čak i izvan Irana, kaže nam Marta. Istaknuti disidenti poput Fereydouna Farrokhzada u Njemačkoj i Shapoura Bakhtiara u Francuskoj brutalno su ubijeni kako bi se terorizirali glasovi oporbe. "Ovaj režim vlada strahom", ističe.
Iransko-irački rat mogao je završiti u roku od nekoliko mjeseci kada je Saddam Hussein ponudio mir, ali Homeini je to odbio, izjavivši da je rat "dobar za rast Islamske revolucije", ističe Marta koja tvrdi kako postoje dokumentirani dokazi da je ta odluka dovela do smrti više od 500.000 ljudi.
Plastični ključevi raja
"Djecu su slali na bojno polje s plastičnim ključevima oko vrata, govoreći im da će otvoriti vrata raja", prisjeća je. "Ovaj režim nikada nije cijenio ljudski život, samo vlastiti opstanak i moć. Njegova ideologija je jednostavna: svatko tko nam se protivi, mora biti ubijen, čak i ako ta osoba predstavlja 90% stanovništva”.
Milijuni Iranaca pobjegli su iz zemlje, danas ih gotovo 10 milijuna živi u inozemstvu, oni koji su imali novca, obrazovanja ili hrabrosti za bijeg. Oni koji su ostali, trpjeli su sve gore uvjete, posebno od 2018., kada se ekonomski kolaps dramatično ubrzao.
Prosvjedi su se nastavljali, ali s njima i brutalno gušenje prosvjeda, koje je sustavno provodio režim. Tisuće su ubijene, uhićene bez da obitelji znaju gdje su.
Uhićena je i Marta. "Brutalno sam pretučena zavezanih očiju i odvedena u pritvorski centar. Nakon teškog zlostavljanja, bila sam prisiljena potpisati priznanje s povezom na očima. Tako Islamska Republika proizvodi svoja priznanja i kasnije tvrdi da su ljudi priznali da su špijuni ili teroristi". Sve ovo, naglasila je Marta, važno je kako bi se razumjelo ovo što se u Iranu trenutno događa.
Trenutna revolucija
Ovaj posljednji ustanak započeo je u rujnu. Ekonomski pritisak nije bio jedini uzrok, kaže Marta. "To je bila samo iskra koja je zapalila desetljećima nagomilanu tugu, bijesu i traume". Međutim, ovaj put bilo je i nade.
Po prvi puta ljudi su imali vođu - Rezu Pahlavija, sina bivšeg iranskog šaha, koji je otvoreno podržavao narod i predstavio jasnu viziju tranzicije.
"Unutar Irana je nemoguće imati vođu", ističe Marta. "Svatko tko stekne popularnost, brzo biva ubijen. No ovaj put je bilo drugačije. Milijuni su se izlili na ulice diljem zemlje, odlučni ne da prosvjeduju, već da sruše režim".
Veliki val prosvjednika najprije je natjerao sigurnosne snage da se povuku. No ubrzo su agenti u civilu otvorili vatru iz mnoštva, pojašnjava Marta. No, ljudi nisu odustali, nisu se uplašili, vratili su se. Neke režimske snage odbile su pucati na vlastite ljude. Režim je paničario, pojašnjava.
No, Islamska Republika nije se predavala. Uvezla je tisuće stranih milicija, uključujući Hutije i Hašd al-Šabija, skupine financirane iranskim novcem od nafte. "Oni nisu oklijevalu u pokolju civila. Drugog dana masovne mobilizacije, Iran se pretvorio u more krvi. Tisuće žrtava bila su djeca, tinejdžeri, trudnice i starije osobe", govori Marta. Kako bi sakrio zločin, režim je potpuno isključio internet i komunikacije diljem zemlje.
Propaganda i laži
Uslijedilo je širenje propagande i laži. Režim je tvrdio da je masakr na ulicama rezultat terorističkog napada. Bila je to namjerna strategija režima jer čim se označi kao terorizam, strane vlade prestaju postavljati pitanja, tvrdi nam Marta.
"Ali zapitajte se. Zašto su ubijeni samo civili - niti jedan vladin dužnosnik? Zašto su žene i djeca bili meta? Zašto iransko stanovništvo još uvijek nema pristup internetu, struji ili telefonu, dok dužnosnici daju neprekidne intervjue? Kako su ti tako zvani “teroristi” ušli u jednu od najkontroliranijih i naziranijih zemalja na svijetu, gdje se čak i europski turisti uhićuju kao špijuni?", postavlja pitanja Marta i dodaje kako postoje dokazi da je režim ulazio u bolnice i tamo pogubljivao ranjenike.
"Žrtve koje su bile upucane u glavu još su na sebi imale opremu za praćenje rada srca. To je dokaz da su bili živi u bolnici prije nego što su ubijeni". Tvrdi, ovo nije provođenje zakona. Ovo je genocid.
Apel svijetu
"Islamska Republika sada se priprema pogubiti desetke tisuća zatočenika, nazivajući ih teroristima ili stranim špijunima. Ako svijet šuti, ova ubojstva će se nastaviti i ubrzati", upozorava naša sugovornica. "Iranski narod je ujedinjen. Više od 85% odbacuje ovaj režim. Milijuni otvoreno skandiraju ime Reze Pahlavija i nazivaju ga svojim predstavnikom. Ipak, zapadne vlade i dalje odbacuju glasove Iranaca i odlučuju umjesto nas, ono što misle da je za nas bolje".
"Ne tražimo od svijeta da misli umjesto nas. Molimo od svijeta da nas sluša", apelira.
"Bez međunarodne podrške, posebno od Sjedinjenih Država i Europe, ovaj će režim preživjeti i nastaviti masovna pogubljenja. Ako se ovo klanje ignorira, to će značiti da je samo čovječanstvo zakazalo", ističe Marta. "Ubijaju nas. Ubijaju našu djecu. Molimo vas, ne dopustite da propaganda izbriše njihovu krv. Molimo vas, slušajte naš glas", apel je Marte u ime svih Iračana koji traže spas od brutalog režima koji je porobio njihovu zemlju.
