"Bio je rat", baš tako mlada Iranka opisuje ono što je vidjela na ulicama Teherana prije nego što je uspjela pobjeći iz zemlje letom za Dubai. Još je teže nego inače provjeriti što se događa u Iranu nakon što je u zemlji potpuno interneta.
Pet dana većina Iranaca nije mogla kontaktirati vanjski svijet. Tek su se sada počele vraćati ograničene telefonske veze. Ova žena, koja se boji za sigurnost članova obitelji koji su još uvijek u Iranu, zamolila je da ostane anonimna. Za potrebe ovog članka nazvana je Leila.
Vjeruje da je ono što je vidjela - i što je sa sobom iznijela - informacija koju svijet hitno treba čuti, piše Sky News.
"Svima su pucali u glavu", kaže ona, opisujući prosvjede koji su svake noći izbijali u njezinom susjedstvu na sjeveru Teherana.
"Mislim da više nemaju mjesta u zatvorima, pa nas samo ubijaju."
Leila je napustila Iran u nedjelju navečer, nakon nekoliko dana eskalacije nemira koji su započeli u četvrtak, kada je veći dio zemlje izgubio kontakt s vanjskim svijetom.
Svake večeri, kaže ona, prosvjednici su se okupljali na ulicama. Drugi su s prozora svojih stanova vikali: "Smrt Hamneiju" i "Vratite Rezu Pahlavija ", pozivajući na kraj Islamske Republike i povratak šaha.
"Mnogo, mnogo ljudi je bilo poprskano suzavcem. Pekao nam je usne i oči", kaže ona.
Opisuje kako je gledala pripadnika Iranske revolucionarne garde kako uperi pištolj u majku koja sjedi u automobilu s malim djetetom na stražnjem sjedalu. Dijete je plakalo. Žena nije upucana - ali drugi jesu.
"Vidjela sam dvojicu muškaraca kod džamije", kaže Leila. "Jedan od njih je odjednom upucan u glavu."
"Sakrili smo se u sporednoj ulici. Kad smo se vratili nekoliko minuta kasnije, tijela je već bilo nestalo."
Leila kaže da su ubijeni i ljudi koje je osobno poznavala.
"Rođak moje prijateljice je upucan pet puta. Umro je", kaže ona. "Ljudi oko mene su ubijani."
Posljednjih dana iranske vlasti inzistirale su da je situacija "pod kontrolom". Državna televizija objavila je da će škole, banke i poduzeća ostati zatvorena ovog tjedna - službeno zbog zagađenja.
Leilina priča opisuje sasvim drugačiju sliku.
Danju, kaže, ulice su bile tiše. Ljudi su razgovarali tihim glasovima. Čula je šaputanja: "Jesi li čula da je brat moje prijateljice mrtav?" Do večeri su se ulice ponovno ispunile. U petak je, kaže, područje oko Teheranskog sveučilišta nalikovalo ratnoj zoni. U subotu i nedjelju prosvjedi su počeli još ranije - oko 18 sati.
"Nisu bili samo mladi ljudi", kaže ona. "Bilo je starijih ljudi, vjernika, žena koje su nosile hidžab." "Čak su i vrlo vjerski nastrojeni ljudi prosvjedovali i pozivali na povratak šaha."
Leila ima dvojno državljanstvo i već je planirala napustiti Iran ovog tjedna. Njezin je prvotni let otkazan. Zbog prekida internetskog pristupa, u nedjelju je osobno otputovala na aerodrom kako bi provjerila može li izaći.
Nakon što je osigurala mjesto u iranskom zrakoplovu, majka ju je molila da izbriše fotografije i videozapise koje je snimila s prosvjeda. Na slikama su bile krvave ulice i mrtvo tijelo.
Na izlazu za odlazak, kaže da joj je prišao pripadnik iranskih sigurnosnih službi.
"Znao je moje konačno odredište", kaže ona. "Pitao me je koliko dugo živim tamo i zašto. Tražio je da vidi moj telefon i pregledao je moje fotografije. Bila sam prestravljena - osjećala sam se kao da zna sve o meni."
Vjeruje da bi, da su slike pronađene, bila zatvorena na neodređeno vrijeme.
Otkad su napustili zemlju, mnogi Iranci su rekli da su u posljednja 24 sata imali neki kontakt s rođakom. Međutim, Leila nije čula ništa od majke od nedjelje navečer.
Kao i mnogi koji sada govore izvan zemlje, Leila kaže da želi međunarodnu intervenciju - uključujući i Sjedinjene Države.
"Bez pomoći izvana, oni jednostavno ubijaju sve", kaže ona. "Ovaj put su svi na ulicama. Nije važno jeste li bogati ili siromašni, religiozni ili ne, stari ili mladi. Svi žele da ti ljudi odu. Ali to je super teško", dodaje. "Ukinuli su internet. Ubijaju ljude. Svi se boje iznijeti informacije."
