Sveučilište Princeton, koje se može pohvaliti s čak 35 dobitnika Nobelove nagrade, naglašava kako je nekadašnji dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu prof. Josip Kregar, prvi došao na ideju o formiranju USKOK-a piše tportal. 'Bilo je normalno da ljudi uzimaju mala mita, međutim, rizik korupcije uglavnom je bio vrlo nizak', citiraju u studiji Kregara, koji je isticao kako je korupcije, doduše u znatno manjim razmjerima bilo i u bivšoj državi.
>> Policija i USKOK na Ekonomskom fakultetu u Osijeku: Privedeno 39 osoba!
Autor studije, Gabrijel Kuris, pratio je korijene korupcije u Hrvatskoj sve do doba Austrougarske. Navodeći povjesničara Tvrtka Jakovinu, Kuris je naglasio da je Hrvatska od carstva naslijedila zakone i norme, ali i birokratski sustav u kojem je korupcija bila postojana, no ipak pod kontrolom. Jakovina obilježjem balkansko-mediteranske regije smatra upravo i sitnu korupciju, sivu ekonomiju te nepotizam.
Nove prilike za korupciju na visokoj razini otvorio je rat koji je počeo 1991. godine. Odvjetnik Čedo Prodanović to je vrijeme usporedio s Divljim zapadom, jer su se događale mnoge stvari koje se u normalnim okolnostima ne bi mogle događati. Međunarodni embargo Hrvate je natjerao da oružje nabavljaju ilegalnim kanalima, što je ojačalo međunarodni kriminal i ratne profitere. S druge strane, turizam je bio onemogućen, a gospodarstvo je bilo urušeno, ističe se u studiji.
Privatizacija i pljačka kao sinonimi
Poslijeratna korupcija koja je uslijedila i koju je povjesničar Ivo Banac, član HHO-a nazvao, 'kriminalnom privatizacijom', opisana je kao poziv prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana 200 obitelji, da predvode privatizaciju i gospodarski razvoj, pritom nagradivši lojalne. O korupciji se nije govorilo u Tuđmanovo vrijeme, ističe autor studije, jer vlasti nisu priznavale da ona postoji.
Sve se promijenilo 2000. godine, nakon Tuđmanove smrti, izbornog poraza HDZ-a i dolaska koalicije predvođene SDP-om i HSLS-om na vlast. Strateški ciljevi postali su pridruživanje EU i NATO-u. U liberalizaciji, koja je uslijedila, mediji i civilna društva počeli propitivati korupciju koja je za Tuđmana cvjetala na visokoj razini. Prema Kregaru u političkim je krugovima još uvijek postojao snažan otpor svim pokušajima da se korupcija istražuje čak i ako je bila dobro dokumentirana.
Ivica Račan, tadašnji hrvatski premijer, povjerio je 2002. Kregaru da predvodi vijeće koje je napravilo nacionalnu strategiju za borbu protiv korupcije. Iako je isprva to služilo samo da zadovolji formu, po prvi je put problem korupcije prepoznat i javno i politički, a protiv navedene strategije nitko nije glasovao. Autor studije citira i Zorislava Petrovića, bivšeg čelnika Transparency Internationala, koji je rekao da je 'ideja bila da Hrvatska dobije svoje 'Untouchables''.
'Ravnatelj, tajnik i fikus'
Zakon o USKOK-u konačno je donesen 2001., a u početku je bio osmišljen po uzoru na slične službe u Hong Kongu i Litvi, koje su Hrvatskoj profilom bolje odgovarale od protumafijaških agencija u Italiji. Počeci USKOK-a su ipak bili slabi - bez resursa i s dvije smjene čelnika u godinu dana. 'U početku je USKOK imao samo ravnatelja, tajnika i fikus', rekao je Petrović. Zamišljen je bio kao tigar, no ispala je obična mačka.
Početak pregovora, nakon službenog zahtjeva za primanje u članstvo EU 2003., pozitivno je utjecao na razvoj USKOK-a, a počela su stizati i neka sredstva, ističe Petrović. Podrška ali i pritisak da se stane na kraj korupciji, stigli su i od EU-a, a samim tim to je postala i prepreka u pregovorima za ulazak u EU. Uz pritiske izvana rasli su i oni iznutra – medija, nevladinih organizacija i javnosti. Stvari se opet pomiču nabolje 2005., kad se Hrvatska vlada našla pod pritiskom europskih i domaćih promatrača, koji su zahtijevali opipljiv napredak. USKOK-u su amandmanima povećane moći, jurisdikcija i ovlasti poput posebnih metoda istraživanja, tajnih operacija i nadzora nad telekomunikacijama, a uspostavljena je i međunarodna suradnja. Isto tako su utemeljene regionalne podružnice u Osijeku, Rijeci i Splitu, no USKOK još uvijek nije radio kako se očekivalo.
Era Bajić-Cvitan
Državni odvjetnik Mladen Bajić na mjesto ravnatelja USKOK-a postavlja Dinka Cvitana, koji je u to vrijeme radio u privatnom sektoru. Zahvaljujući njihovoj suradnji, ali i kontinuiranom pritisku izvana, USKOK je u narednim godinama sve više jačao. Odabrani su ponajbolji ljudi, koji su dokazali svoju predanost borbi protiv korupcije. Tamara Laptoš je, primjerice, 2011. dobila međunarodno priznanje 'tužitelja godine'. Agencija je počela dobivati sve više savjetodavne pomoći izvana, a uspostavljena je i bolja suradnja s nevladinim udrugama i medijima koji su u javnosti stvorili dobru percepciju USKOK-a.
2008. je i u sklopu Ministarstva unutarnjih poslova utemeljena komplementarna policija PNUSKOK, koja je ima šest odjela: za organizirani kriminal, droge, gospodarski kriminal i korupciju, analizu kriminalističkih podataka, kriminalističke istrage i posebne kriminalne aktivnosti. Isto tako su formirani i komplementarni sudovi.
Prvi veliki slučaj USKOK-a, koji je uspješno završio, bio je slučaj Maestro, u kojem se pod istragom našao Hrvatski privatizacijski fond. Njegov čelnik Josip Matanović osuđen je na 11 godina zatvora, što je bilo bez presedana u Hrvatskoj. Broj slučajeva je rastao, a rastao je i ugled USKOK-a. 'Privatizacija je vrlo često bila sinonim za korupciju... ovaj slučaj je potvrdio ono što su svi na neki način znali', istaknuo je Petrović.
Sanader kao 'kapitalac'
Najveći USKOK-ov slučaj svakako je bivši hrvatski premijer Ivo Sanader. On je 2009. građane iznenadio ostavkom koja je uslijedila u vrijeme kad su se mediji počeli sve više zanimati za njegovo tajno bogatstvo. USKOK je 2010. podignuo optužnicu protiv njega, njegovih suradnika i samog HDZ-a, a njegova nasljednica, Jadranka Kosor, našla se pod domaćim i međunarodnim pritiskom da podrži rad USKOK-a i uhiti Sanadera. Uz pritisak pristupnog procesa dolazio je i onaj iz Austrije i ostalih zemalja regije koje su otkrile dokaze o Sanaderovim korupcijskim aktivnostima izvan RH. Korupcijski skandali konačno su pridonijeli porazu HDZ-a na izborima 2011. godine.
USKOK je organizacijski u međuvremenu ojačao, uspostavio je suradnju s policijama u regiji, u Europi, sa SAD-om pa čak i s udaljenim zemljama poput Kine i sve više počeo nalikovati suvremenoj zapadnoj agenciji. Petrović ističe da se istrage USKOK-a nisu mogle zaustaviti iz dva razloga: pritisaka EU te zbog toga što nakon Sanaderove ostavke, više nitko nije mogao sve institucije tako dobro kontrolirati kao on.
Bajić kao ključ
Jelena Budak s Ekonomskog instituta, autoru studije je rekla kako smatra da Bajić i Cvitan uživaju veliki ugled u Hrvatskoj. 'Oni su rijetke karizmatične javne osobe u Hrvatskoj koje ljudi doživljavaju kao poštene i kompetentne za posao', istaknula je. Za Kregara su tri ključna razloga za uspjeh USKOK-a: Bajićev karakter i sposobnosti - to što zna što političari misle o njemu, a reputacija i kompetencija omogućili mu da zadrži podršku i ipak ostane izvan političkih utjecaja, to što ima dobre odnose s medijima te konačno što ima obilje dosjea. 'Nitko ne bi volio otkriti što Bajić ima', naglasio je Kregar.
Osim Sanadera, američka studija posebno ističe i slučajeve Gruntovec, u kojem je 26 ljudi optuženo za davanje i primanje mita, opreaciju Indeks u kojoj je istraživana korupcija na fakultetima te Dijagnozu u kojoj su optuženi uglavnom medicinski djelatnici zbog izdavanja lažnih nalaza za vojne mirovine.
'Hrvatska je prošla katarzu'
Ispitivanje iz 2010. pokazalo je da čak 81 posto ljudi vjeruje da je većina javnih službenika korumpirana, što je porast u odnosu na 2004. kada se tako izjasnilo 72 posto Hrvata, navodi se u studiji. Stručnjaci ističu da je taj dojam prirodna posljedica istraga. Ipak, autor studije ističe kako Hrvati vjeruju da je korupcija na nižim razinama i dalje raširena. Pozitivan ishod zapravo je povjerenje u institucije. 2010. godine 33 posto ljudi vjerovalo je u pravosuđe, a 58 posto u policiju, dok je 2004. pravosuđu vjerovalo 25 posto, a policiji 54 posto. Policija je postala druga institucija iza vojske u koju građani Hrvatske najviše vjeruju, ističe se u studiji.
EU je, nakon iskustva s Bugarskom i Rumunjskom, za Hrvatsku bio vrlo strog. Danas političari i državni službenici puno oprezniji, no mišljenja hrvatskih stručnjaka podijeljena su oko načina rada USKOK-a nakon ulaska u EU. Kregar sada ističe da USKOK danas ima toliko moći da se nameće pitanje kako ga nadzirati. Jelena Budak vjeruje da će RH uspjeti razviti snažnije institucije, no smatra da će za to trebati vremena. Sam Cvitan, međutim, smatra da je Hrvatska prošla kroz katarzu. 'Nakon što smo prošli ova suđenja ništa slično više se neće ponoviti u Hrvatskoj. Bar ne tih razmjera', kaže na kraju.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
ZAR I TI, SINE BRUTE?
Imaš pravo, ostvari ga
skandal u KBC-u!
