Hrvatsko gospodarstvo u 2026. godini trebalo bi nastaviti rasti, ali uz sve izraženije rizike i ograničenja koja bi mogla usporiti tempo razvoja. Prema procjenama ekonomskog analitičara Petra Vuškovića, Hrvatsku iduće godine očekuje gospodarski rast od dva do tri posto, uz povoljnu makroekonomsku sliku koja će, ipak, biti nešto slabija nego godinu prije.
Unatoč tomu, povjerenje poduzetnika i investitora u domaće tržište trebalo bi ostati visoko, što je važan preduvjet za nastavak rasta životnog standarda građana. No, ispod relativno stabilne površine kriju se izazovi koji bi mogli obilježiti 2026. godinu.
Među ključnim makroekonomskim trendovima Vušković izdvaja rast inflacije i rast proračunskog deficita. Međunarodni monetarni fond već je upozorio na ta dva problema i predložio mjere za njihovo suzbijanje, no riječ je o restriktivnim rješenjima koja uključuju veće porezno opterećenje građana, posebice kroz oporezivanje najma nekretnina, usporavanje rasta plaća te strožu fiskalnu disciplinu lokalnih vlasti.
Takav pristup, ističe Vušković, nije blizak ekonomistima liberalne orijentacije.
Izazovi za Hrvatsku
Inflacija ostaje jedan od najvećih izazova.
"Nije bilo za očekivati da će se nastaviti ovako izražen trend inflacije. Ono što je zabrinjavajuće je da je Vlada iscrpila gotovo sve mjere protiv inflacije. Imamo gotovo najvišu inflaciju u eurozoni. Izgleda da smo je platili visokim ekonomskim rastom. Ona je sada već strukturni problem kojeg se ne može riješiti bez viših stopa nezaposlenosti. Drugim riječima, kada poraste nezaposlenost, past će i inflacija", napominje.
Iako se često raspravlja o tome je li inflacija uvezena ili domaća, Vušković smatra da su prisutna oba faktora, ali da se inflacija još snažnije stvara unutar Hrvatske. Rast cijena sirovina na globalnom tržištu lako se prelijeva na domaće cijene, no ključnu ulogu ima spremnost potrošača da te više cijene i plate. Rast plaća također je dodatno poticao inflatorne pritiske, a danas su oni i dalje snažni.
Stopa inflacije od dva posto
U 2026. godini inflacija bi se mogla tek djelomično stabilizirati, no cijene će i dalje rasti. Prema makroekonomskim prognozama, prosječna stopa inflacije mogla bi iznositi oko dva posto, uz činjenicu da će građani Hrvatske i dalje plaćati više cijene nego prosjek Europske unije.
"Ako raste cijena vanilije na Madagaskaru zbog ekstremnih vrućina, imat ćete višu cijenu sladoleda, ako ste sladoled spremni platiti, onda ste upravo stvorili inflaciju.
Inflaciju smo stvarali i rastom plaća. Inflatorni pritisci su i dalje izraženi, rekao bih čak i više unutarnji: turistička potrošnja, homogenost trgovca, odnosno nedostatak diskontnih trgovina i drugo."
Dodatni rizik predstavljaju geopolitičke napetosti i ratni sukobi, koji su trenutačno veća prijetnja stabilnosti cijena od politike kamatnih stopa Europske središnje banke.
Rast kamatnih stopa znači skuplji novac i manju dostupnost kapitala za poduzeća, što vodi padu gospodarske aktivnosti, zbog čega ECB nastupa oprezno.
Energetska stabilnost pritom ostaje ključna jer bez energije nema proizvodnje, a svako poskupljenje energenata brzo se prelijeva na cijene roba i usluga.
Cijene hrane također će nastaviti rasti, i to osobito tijekom ljetnih mjeseci. Vušković upozorava da se o inflaciji često govori bez priznavanja jedne neugodne činjenice – životni standard građana je rastao, poručuje.
"Znate, inflacija je nama ekonomistima najomraženija tema jer nismo iskreni. Netko treba glasno reći: 'Nama je rastao standard'".
Spremni smo o inflaciji razgovarati, a istodobno je činimo. Svojevrsni je apsurd razgovarati o cijeni hrane, a istodobno toliko dostavljača hrane imate po ulicama. Umjesto inflacije ljudima treba objasniti što je rast standarda", kaže.
Standard je stvar percepcije
Hrana će biti nešto skuplja nego ove godine. Građanima savjetuje da uspoređuju cijene u trgovinama.
"Cijena iste hrane nekada je u različitim trgovinama manja do 50 %".
Kaže da je "cjenovni kaos" percepcija jer ljudi percipiraju inflaciju kroz svoj dohodak.
"Svatko misli da bi njegov dohodak trebao biti viši u odnosu na inflaciju. Znanstvena istraživanja ukazuju da je upravo segment plaće gotovo uvijek najniži aspekt zadovoljstva zaposlenika u tvrtkama bez obzira koliko ta plaća bila visoka ili niska. Svi mislimo da bi naša plaća trebala biti viša nego što je.
Dodatno, standard je također stvar percepcije, jedino je razmaženost apsolutna i točna. Kako objasniti ljudima da je ljetovanje u inozemstvo, vožnja autocestom, ručak u restoranu, stvar rasta standarda. Možda bi trebali percipirati drukčije."
Također napominje da je teško pobrojati sve "drivere" inflacije, međutim jedan je ključan – to smo "mi".
"U osnovi sami smo stvorili inflaciju. Mi smo najveći kreatori inflacije", upozorava.
Cijene energenata
Dobra vijest je da se ne očekuju veći šokovi u vezi cijene energenata.
"To je dobro jer ne želimo da poduzetnici rast cijene energije prevale na rast cijena roba i usluga. Ako je nešto uistinu potrebno držati pod kontrolom, to su cijene energije. Ja ne moram trošiti svoj novac u trgovini ukoliko ne želim, ali bez energije nema proizvodnje.
Pozitivno je što je dosta poduzetnika, pa i građana napravilo prve korake energetske neovisnosti ugradnjom solarnih elektrana odnosno panela."
Hrvatska je mala i kao takva izložena šokovima i geopolitičkim rizicima.
"Za sada su najizraženiji ekonomski pritisci iz Njemačke. Naime, njihova ekonomija jedva drži glavu iznad vode. Poznato je da se europska industrija oslikava na njemačkoj industriji. Tu se stvara sistemski rizik da Njemačka gurne Europu u recesiju premda sam mišljenja da Njemačka samo radi tehnološku (energija, robotika) tranziciju koju karakterizira tek privremeno usporavanje."
Tržište rada
Na tržištu rada zaposlenost bi trebala ostati visoka, uz nezaposlenost oko pet posto, osim u slučaju jačih vanjskih šokova. Rast plaća očekuje se ponajprije u uslužnim djelatnostima poput turizma i ugostiteljstva, dok klasična industrija gubi radnu snagu. Dugoročno, bez rasta produktivnosti, prostor za snažniji rast plaća sve je uži, a očekivanja radnika sve veća, ističe Vušković.
Turizam će i dalje biti jedan od glavnih oslonaca gospodarstva, no gubitak autentičnosti i sve veća ovisnost o radnoj snazi iz Azije mogli bi dugoročno narušiti njegovu konkurentnost. U takvim okolnostima, ističe Vušković, mir i stabilnost ostaju najvažniji preduvjeti gospodarskog rasta. Integracije u NATO i Europsku uniju osigurale su Hrvatskoj stabilnost, bez koje nema razvoja.
Kao najveće rizike za 2026. godinu Vušković navodi energetske šokove, geopolitiku, ratove i ekstremne vremenske uvjete, a kao ključni fokus budućih ekonomskih politika ističe – demografiju.
