Direktor u pritvoru, gomila dugova, a radnici nemaju za hranu

Od 18 tisuća radnika u HŽ-u, pružni radnici rade najteži posao, a najslabije su plaćeni. Posljednjih 17 godine svako jutro prije sunca Ivica Slugevčić kreće na posao. Nakon prve kave, slijedi kratka vožnja do željezničke stanice u Jastrebarskom, gdje s kolegama čeka prvi jutarnji vlak za Zagreb. Na početku jednosatne vožnje, odmah počinje tužan, ali uobičajen razgovor - novo stradavanje na radu jednoga od njihovih kolega. Dokaz opasnosti koju predstavlja posao pružnog radnika.

Pročitajte i ovo Javno je (ne)bitno "Ravnatelj na službenom putu": Reporterka Provjerenog razotkrila bezočnu laž Gledajte u Provjerenom Lagao da je na putu kako bi izbjegao pitanja, reporterka ga razotkrila: "Ravnatelj nije tu, možda je to bio domar"

Nema mladih

Nekad je pružnih radnika u Zagrebačkoj Županiji bilo više od 20, a sada se samo sedmorica brinu se za sve pruge. Broje sitno do mirovine, ali svjesni su da ju mnogi pružni radnici ne dožive. Željko Jurinić ima 44 godine, posljednjih 15 proveo je na pruzi s krampom u rukama. Nezaposlenu suprugu i dvoje djece teško uspijeva uzdržavati sa 3 tisuće i 500 kuna mjesečno. Zbog teških zdravstvenih problema sa slabim srcem kod liječnika je često. Već godinama uzaludno traži premještaj na fizički lakši posao unutar HŽ-a. Na bolovanje neće jer će mu onda primanja biti manja od 2000 kuna. Kao i većini njegovih kolega, nad glavom mu visi kredit.

Nekad su imali naknadu za gablec, no ukinuta je. Sada se moraju prehraniti što jeftinije. Najveći problem je što nema mladih, nitko nov nije primljen već više od 10 godina, a njihove stare kosti kao da su zatočene u radu.

Tata željezničar - Kristina željezničar

I dok Ivica i njegovi kolege putuju prema doma, 25-godišnja Kristina Krivačić kreće na posao. Ona radi kao popisni vlakovođa, od obiteljskog doma u Gornjem Bukovlju do Zagrebačkog Glavnog kolodvora treba joj tri sata.  'Kad sam bila mala putovala sam uvijek vlakovima. Pošto mi je tata željezničar vjerojatno je to nešto tako i s te strane. On mi je rekao upiši se u željezničku školu, ja sam željezničar i meni se to svidjelo', pojasnila je Kristina.

Od 7 navečer do 7 ujutro ona popisuje vlakove. Budući da na istoj liniji primjerice do Siska, jedan dan vozi tri vagona, a drugi dan pet, ona mora za svaki polazak vlaka posebno računati koliko kojoj lokomotivi treba da se zaustavi, te izračune predaje strojovođi.

>> HŽ osuđuje objavljivanje nepotpunih i neslužbenih nalaza

Iako nije toliko fizički naporan, ovaj posao zbog vremena koje provede na nogama vrlo je iscrpljujući. Radni dan od 18 sati i tako u prosjeku tri puta tjedno. Za razliku od Ivice i njegovih kolega Kristina nije nezadovoljna plaćom. Ipak, nada se da će jednog dana biti barem malo veća.

Prevelik i trom sustav

U Hrvatskoj željeznica je eutanizirana - poručuju stručnjaci. Ministar Kalmeta najavio je smanjenje broja zaposlenih. I tu se nastavlja začarani krug, dok Vlada planira budućnost i najavljuje razvoj, sadašnjost tone i propada sve dublje i dublje. Radnici nemaju plaće s kojima mogu prehraniti obitelj, strahuju od otkaza, a istodobno riskiraju živote radeći za HŽ. Sporazumi koje smo potpisali s Europskom Unijom obvezuju nas na gradnju novih pruga, a već odavno nema dovoljno ljudi da održavaju i one davno sagrađene.