Cijelo desetljeće Mile Bjelanović (65) živio je kao beskućnik u Đevrskama, radio razne fizičke poslove kako bi zaradio koricu kruha, sve dok nije obolio i klonuo pa nije više mogao raditi, doznaje Slobodna Dalmacija.
Pročitajte i ovo
Međutim, posljednjih deset godina primao je socijalnu pomoć, a taj iznos dolazio je na adresu u Zadru, gdje je Bjelanović prijavljen, ali se stanom koristio čovjek koji je preuzimao njegova mjesečna primanja i plaćao račune koji su dolazili na beskućnikovo ime.
Da apsurd bude veći, početkom 2006. godine Bjelanović je stekao pravo na mirovinu od 1300 eura temeljenu na uplati životnog osiguranja u vrijeme dok je radio u Njemačkoj!
Bolnica i Dom
Bjelanović je za to vrijeme svakog dana prosio ispred mjesne gostionice da mu netko pruži kunu ili sendvič, a nesretnoga je čovjeka primijetio i načelnik općine Kistanje Slobodan Rončević, koji živi baš u Đevrskama, i pokušao alarmirati nadležne socijalne službe, kako bi se pomoglo siromahu.
Općina je nekoliko puta platila troškove njegova liječenja u kninskoj bolnici, a Rončević je stupio u kontakt s Milom Jankovićem, socijalnim radnikom u kninskom uredu Srpskog demokratskog foruma, i Bjelanović je smješten u Dom za stare i nemoćne osobe u Udbini, gdje je preporođen.
Bjelanović je prije rata živio u Zadru, primao je socijalnu pomoć i imao stan, a njegov život iz temelja se promijenio kad je poslije Oluje s Hrvatskom vojskom došao u Đevrske i svoje rodno selo Nožice.
Ondje je zatekao majku koja mu je umrla na rukama, vidio kako mu gori kuća, a nakon doživljenog emocionalnog šoka, više se nije vratio u Zadar, već je ostao u selu i živio u ruševnim napuštenim kućama.
— U Đevrskama se pojavio kao beskućnik, bez ikakvih uvjeta i sredstava za život. Da bi preživio, radio je svakakve fizičke poslove, cijepao drva, kopao vinograde za komad odjeće ili hranu - kaže Rončević.
Socijalni radnik zatekao ga je u zgradi bivše Poljoprivredne zadruge "Đevrske" bez vrata i prozora, gdje se već poprilično narušena zdravlja skupio na starom kauču na odmorištu stepenica, među kartonskim kutijama.
Riješena drama
Janković smatra da je nevjerojatno kako čak deset godina ovaj čovjek živi sam i u očajnim uvjetima, što pokazuje da službena tijela očito ne rade svoj posao kako treba.
— Ne govorim to da bih nekog kritizirao, već da ih motiviramo da ubuduće bude više socijalno osjetljivih ljudi, spremnih pomoći — kaže Janković. Ovaj slučaj pokazao je kako treba samo malo dobre volje da se čovjeku pomogne jer je njegova desetogodišnja drama riješena za samo jedan dan i on je sada zbrinut.
