'Arlović ni o čemu nema svoj stav, niti osobnost'

Piše Mani Gotovac, 16. veljače 2008. @ 22:50

Moram reći kako se nisam nadala da ću za života vidjeti sveukupna Shakespereova djela prevedena na hrvatski jezik. Već dvije stotine godina sličan je pokušaj završavao kao uzaludni ljubavni trud. Ustvari, mi smo se bojali velikog autora. Onda se na prijevod 37 dijela odvažio samozatajni pisac Mate Maras i uplovio u povijest. Zapravo cijela sedmica pružala mi je duhovni užitak. Usprkos siromaštvu koje živimo.

Gledala sam sjajnu predstavu i film. Predstava mladog Olivera Frljića, višeznačna je, zove se Didona i Enej, te Smrt u Veneciji, a film je kinesko djelo 'Požuda, oprez'.

I predstava i film i Shakespeare velikim su dijelom ogledi o neostvarenoj! ljubavi. Ama što god riječ ljubav, i stalna čežnja za njom, danas značili. Ljubavlju svijet se bavi, čak! jedan cijeli dan u godini.

Ali se zato svakodnevno, u Hrvatskoj, bavimo neostvarenim! ambicijama političara . Posljednjih tjedana gorke suze lijemo zato što Mato Arlović nije više zastupnik u Saboru. Ma gle, molim te, strahote. Bio je zastupnik punih 17 godina. Nauživao se saborskih masti i delicija. Puna su mu usta socijale, ali nije predložio smanjenje svoje bolesno visoke plaće. Najčešće je govorio: „trebalo bi" „moralo bi se". Uglavnom nije znao - što. Jer Arlović ni o čemu nema svoj stav, niti osobnost. U prošlom svršenom vremenu, kao politički funkcioner, naučio je tu dosadnu retoriku koju ponavlja i danas.

A onda su došli malobrojni, talentirani i drukčiji. Govore jezikom suvremenih političara. I sada Mato cvili li,cvili. A mediji pišu li, pišu. I emitiraju. Ma kako ne cvile umjetnici kada ih više nema! Tko to misli da se na političkoj sceni može biti zauvijek? A za umjetničku tko uopće kod nas pita?