U Donjim Riđanovcima sve je bilo spremno za 35. obljetnicu osnivanja HDZ-a u tom malom mjestu u Požeško-slavonskoj županiji. Načelnik općine i predsjednik lokalne HDZ-ove podružnice Đuro Bedevija izvukao je svoje najbolje odijelo iz kasnih devedesetih. Malo staromodno, no njemu i moljcima, koji su ga izbušili na nekoliko mjesta, zbilja se dopadalo.
Kao i mnoge organizirane proslave, i ova će kasniti, no, srećom, uvaženi gost, predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković već je skoro desetljeće poznat kao onaj koji nikad nigdje nije došao na vrijeme. Svaka sjednica Vlade, svaka konferencija za medije, svaki stranački skup i svaki mamin nedjeljni ručak, svaki put sve je spremno, ali glavne njuške nema.
Na to je računao i načelnik Bedevija dok je u 8:52 koordinirao tete cvjećarice da završe vijenac od bršljana u Vatrogasnom domu dok se veru po ljestvama i krše svaki propis o sigurnosti na radu. Usput je pomagao zakopčati uniformu jednom mladiću iz limene glazbe.
"Čika Đuro, neće ovo ići", žalio se mladić dok mu je načelnik premali gornji dio uniforme pokušavao zakopčati do grla.
"Ići će, Matija, mora ići, a i ti si izabrao sjajno vrijeme da narasteš, majku ti je*em, bankrotirat će općina ako budem morao svaki put kupovati novu uniformu jer si ti narastao", režao je načelnik dok su ga jagodice na prstima boljele od metalne dugmadi, a znoj koji je pobijedio dezodorans već mu je ulazio u nozdrve.
Barem se nadao, dok se izljubi sa šefom Plenkovićem, da neće smrdjeti, ali taj je voz izgleda prošao, a trebalo je još vidjeti što je s folklorašima iz KUD-a.
"Šefe, sinoć je bila momačka kod Mačka, pa su Pero i David malo prećerali...", objašnjavao je jedan od tamburaša.
"Zovite ih, zovite im mater i ćaću, nek ih lavorom zaliju i nek se nacrtaju ovdje, je*ala ih momačka i lokanje!" pjenio se načelnik Bedevija, samo pogoršavajući situaciju sa znojem i smradom.
Kad se uplašio da sve to skupa ne ide u dobrom smjeru, dirigent limene glazbe uvalio je načelniku svoju palicu i samo mu šapnuo: "Imam neku janjetinu u sebi koja mora izać' van."
Načelnik Đuro Bedevija kipio je bijesno ispred Vatrogasnog doma s tim štapom i nadao se da situacija ne može nikako biti gora, kad se nedaleko od njega zaustavila crna njemačka limuzina. Načelnik je pogledao sat na ruci na kojem je 8:59 upravo postalo 9:00.
"Nemoj me je*at da je došao točno na vrijeme", prošaptao je načelnik sam sebi u bradu.
Iz limuzine je kroz vrata, koja je otvorio pripadnik osiguranja, istupio Andrej Plenković koji je 1. travnja posjetio slavonsko selo. Zakopčao je sako, škicnuo okolinu te namjestio onaj šeretski osmijeh i krenuo prema načelniku, koji je kao posran stajao s onom dirigentskom palicom. Metaforički posran, jer stvarno posran bio je dirigent limene glazbe u obližnjem Toi Toiju. Baš šekretom zauzeti dirigent točno je tada trebao početi mahati palicom da svečanog gosta dočeka svečana pjesma.
U muku svih prisutnih približavao se Andrej Plenković načelniku Đuri Bedeviji, koji je odjednom samo počeo mahati štapom gore-dolje jer "kako teško može biti", mislio je načelnik. Nažalost, limeni glazbenici zatečeni uvaženim gostom i izostankom svojeg dirigenta nisu uočili da im načelnik maše i dirigira.
"Muzika!" dreknuo je prema njima načelnik, na što su se trgli i svatko je počeo svirati svoju dionicu "Bože, čuvaj Hrvatsku", službene himne HDZ-a. Bilo je malo raštimano prvih par sekundi, no pod budnim vodstvom načelnika Bedevije i priučenog dirigenta limene glazbe brzo su se uštimali.
Nažalost, čim je glazba počela, načelnik je iza sebe čuo tresak u Vatrogasnom domu. Stigao se samo ovlaš osvrnuti i imao je što vidjeti. Teta Verica iz cvjećarnice pala je s ljestava, prepavši se iznenadnom glazbom. Srećom, vijenac od bršljana nije puno stradao dok se Verica u padu hvatala za lišće, a natpis "35. godišnjica HDZ-a u Donjim Riđanovcima" bio je netaknut. O kršenju propisa zaštite na radu razmišljat će sutra. Izdah olakšanja ispustio je načelnik Bedevija i pružio svoju desnu slobodnu ruku premijeru Plenkoviću dok je lijevom sveudilj propisivao lagani ritam pjesme Đanija Maršana.
"Prijatelju Đuro, pa nisam znao da si i dirigent limene glazbe", sa smiješkom će premijer Plenković dok je stiskao preznojenu načelnikovu ruku.
"Ha, gledajte, predsjedniče, što se mora, nije teško", skromno će i oborenog pogleda načelnik.
"I onda neki kažu da treba ukidati općine jer, kao, načelnici ništa ne rade, a vidi tebe, Đuro", tapšao je premijer svog načelnika, koji se zacrvenio od tih šefovih pohvala.
Nakon tog slijeda katastrofa dalje je sve bilo glatko. Cvjećaricu Vericu na sporedni ulaz iznijeli su mještani i odvezli na hitnu u Požegu. Govore su održali i Plenković i Bedevija, nahvalili jedan drugog i svoju stranku, zbog svega što su učinili za Hrvatsku i Donje Riđanovce.
Prigodni kulturno-umjetnički program dobro je prošao jer su se i tamburaši u međuvremenu kompletirali. Pero i David mokrih su glava tamburali, a načelnik Bedevija zadovoljno se smješkao jer je znao da je lavor 'ladne vode odradio svoje.
Tri sata kasnije, nakon obilnog ručka u ugostiteljskom objektu Kod Bajice, bilo je vrijeme da svečani gost pozdravi svoje domaćine i krene put Zagreba.
"Prijatelju Đuro, ovo je bila lijepa proslava. Hvala ti na svemu. Vidimo se neki drugi put. I ako bilo što trebaš, samo nazovi", rekao je Plenković stišćući Bedeviji ruku.
"Hvala Vam puno, gospodine Premijeru. Možda samo...", zaustio je Bedevija, a Plenković se zaustavio u svojem sjedanju u auto.
"Reci?"
"Možda da idući put malo zakasnite, pa da se mi malo bolje posložimo", s kiselim će smiješkom načelnik.
"Ha-ha-ha... Pokušat ću, Đuro, ali ja ti svuda dolazim na vrijeme. Takav sam ti ja", reče premijer Plenković i sjedne u limuzinu, bolno nesvjestan samog sebe i reputacije koja ga prati.
******
U Zagrebu su u to vrijeme sve medijske redakcije u panici zivkale jedna drugu jer se proširila vijest o tome da je Andrej Plenković negdje došao na vrijeme, no nitko nije imao nikakvu snimku toga izvanrednog događaja.
-
Rat na Bliskom istokuNakon napada se oglasili Trump i ajatolah: "Nećemo se pokoriti ničijoj agresiji!"
-
SavjetnikU slučaju nuklearnog napada: Savjetnik što trebate napraviti, a što nikako nije preporučljivo
-
SJEDEĆI BOJKOTSvi su se ustali na Thompsonovu pjesmu, samo je on ostao sjediti: "To je pjesma negiranja granica"
