Na tromeđi Zagrebačke, Varaždinske i Krapinsko-zagorske županije smjestio se pogon Euromilka, mljekare koju su prije 12 godina, dijelom uz pomoć vlastitih sredstava, a dijelom uz pomoć kredita, osnovala dvojica prijatelja.
Mljekara je u početku imala svega 5 zaposlenih i surađivala je s 30-ak kooperanata. Danas se prostire na 1000 četvornih metara, broj zaposlenika i kooperanata se upeterostručio, a iz ovih pogona dnevno izađe preko 15 tisuća litara prerađenog mlijeka. Vlasnicima mljekare izazova očito nikad dosta, pa su prije 7 godina odlučili se suočiti s novim izazovom. 'Zahvaljujući godinama kroz koje surađujemo sa županijom došli smo na ideju da spasimo tradiciju i da za buduće naraštaje sačuvamo naše izvorno kulinarsko blago, a to je proizvodnja domaćih sireva iz SZ Hrvatske', kaže Božidar Kuzmić, suvlasnik mljekare.
Vezani članci
Sir Dragec je tradicijski, autohtoni proizvod kakav se oduvijek radio na području sjeverozapadne Hrvatske. Od zaborava ga je spasila Zagrebačka županija, proglasivši ga robnom markom. Iz pogona ove mljekare na tržište je plasiran 2005., a ubrzo nakon toga, na prvoj županijskoj izložbi sira proglašen je šampionom. Ovaj tradicijski proizvod donio je profit i samoj mljekari, koja je recesijsku godinu završila s 20 posto većom zaradom nego godinu prije. U razvoj ove robne marke utrošeno je 650 tisuća kuna, a sve je financirala zagrebačka županija.
Županija jača tržište
'Županija i dalje radi na promociji tog proizvoda, sudjelovanjem na različitim manifestacijama, na sajmovima, koji na neki način jačaju tržište i stvaraju prepoznatljivost te robne marke na tržištu', objašnjava Gordana Županac, pročelnica za poljoprivredu Zagrebačke županije. A upravo je ova županija prva u Hrvatskoj počela proces očuvanja kvalitetnih domaćih proizvoda kroz oznaku robne marke.
'U tom trenutku smo stvorili jedan otpor prema globalizaciji, odnosno jačamo vlastito gospodarstvo, poduzetnika, proizvođača sirovine, u tome je stvar', dodala je Gordana Županac. Zagrebačka županija do danas je na tržište plasirala 10 takvih proizvoda, a među kojima je i Samoborska salama. Iako ju proizvodi već 30 godina, da bi uopće stekao certifikat proizvođača robne marke, Zdravko Runtas morao je doraditi proizvodnju. U tome su mu pomogli županija, grad Samobor i ministarstvo znanosti, uloživši 400 tisuća kuna. Ova mala obiteljska tvornica godišnje proizvede oko 100 tisuća komada Samoborske salame, zbog koje je Runtasov obiteljski biznis prošlu godinu završio s 18 posto većim prihodom nego godinu prije. I tu kaže ne namjerava stati.
'Planiramo rekonstrukciju i dogradnju pogona, čime bi proširili kapacitete do 5 puta. Pripremili smo projektnu dokumentaciju i ako bude sve u redu, to bi moglo biti gotovo kroz nekih godinu i pol, s čime bi stekli uvjete izvoznog broja za EU i onda bi krenuli na europsko tržište', rekao je Zdravko Runtas, proizvođač Samoborske salame.
Proširenjem kapaciteta Runtas će zaposliti još 10 radnika, a do kraja ove godine namjerava izgraditi i prvi hrvatski muzej Salame, čija će investicija stajati oko 3 milijuna kuna. Ne pomognu li mu država i lokalna zajednica, u investiciju će, kaže, sam. Županijski projekt stvaranja robne marke ponukao
ga je da zajedno s još 8 svojih kolega poduzetnika osnuju klaster samoborskih proizvođača tradicijskih proizvoda. Time će se, dodaje, proširiti turistička ponuda Samoborskog kraja, ali i stvoriti pozicija da lokalni poduzetnici jednom u skoroj budućnosti samouvjereno kroče na europsko tržište.
Emisiju Novac gledajte nedjeljom, u jutarnjem terminu programa Nove TV.
Pravila objave komentara