To je ujedno i treća hrvatska zlatna medalja na 13. paraolimpijskim igrama. Seriju je otvorio Darko Kralj u bacanju kugle također sa svjetskim rekordom, dok je sjajne trenutke hrvatske atletike upotpunio i 18-godišnji Branimir Budetić u bacanju koplja. Zanimljivo, sa čak tri zlatne medalje i jednim srebrom Hrvatska se nalazi na visokom 11. mjestu osvajača medalja u atletici na POI u Pekingu.
Pročitajte i ovo
"Moja radost nakon drugog zlata i drugog svjetskog rekorda je ogromna. Nije bilo previše vremena za slavlje nakon zlata u koplju. Trebalo se osvijestiti i koncentrirati", kazala je vidno umorna, ali presretna 40-godišnjakinja iz Kaštel Sućurca.
Scenarij Antonijine pobjede bio je jednak kao i na koplju. Već u svom prvom pokušaju je postavila novi svjetski rekord bacivši kuglu 5.69 metara što joj je donijelo 1240 bodova. Za ostale natjecateljice u tom trenutku je priča o borbi za zlato završila. Jedina dvojba je bila tko će uzeti srebro, a tko broncu. Koliko je bila dominantna potvrđuje i to da u finalnoj seriji uopće nije niti bacala. Drugo mjesto je osvojia Njemica Birgit Pohl sa 1122 bodova, dok je treća bila Grkinja Maria Stamatoula sa 1.109 bodova.
"U svom prvom pokušaju sam željela pokazati konkurenciji što ih čeka. Ključna je bila moja odlučnost da krenem najbolje i da im dokažem da nemaju što tražiti," dodala je bivša taekwondašica iza koje su dvije teške prometne nesreće i tri godine kome nakon kojih je ostala privezana u kolica s dijagnozom tetraplegija. No, izvukla ju je volja za životom i silni rad. Svakoga dana trenira po nekoliko sati i u Pekingu joj se sve vratilo.
"U najtežim trenucima nakon nesreće nisam mogla niti pomišljati da ću jednog dana biti ovdje, s dvije zlatne medalje oko vrata," dodala je.
Koliko je dominala u Pekingu najbolje se vidi po rezultatima, u koplju je svjetski rekord popravila za 3.40 metara, dok je u kugli bacila metar dalje od svjetskog rekorda.
"To je ogromna stvar u bacačkim disciplinama i zbog toga sam još ponosnija," kazal je Antonia dodavši kako je ovi rezultati neće uspavati.
"Kada se vratim u Hrvatsku ponašati ću se kao da se ništa nije dogodilo, ponovo krećem s treninzima kao da sam na dnu ljestvice. Ovo nije kraj i neću se zadovoljiti ovim dužinama i rezultatima - poručila je dvostruka paraolimpijska pobjednica.
Smiješak nije silazio niti sa usta njezina trenera Ivice Jakeljića.
"Brzo smo se navikli na zlatne medalje. Ovoga puta je bilo lakše doći na proglašenje i slušati himnu", kazao je 39-godišnji Stobrečanin, te dodao: "Antonia radi nevjerojatno mnogo, spava svega četiri-pet sati dnevno što je i moj najveći problem. Obićno sportaši nakon jutarnjeg treninga vole malo odmarati, no ona ima potrebu za aktivnošću".
Zbog njezinog stupnja invaliditeta sve vježbe i treninzi su prilagođeni kako bi svoje pokrete iskoristila maksimalno. Glavna prednost pred ostalom konkurencijom je njezina odlična tehnika.
"Uz njezinu volju to i najveći razlog zašto je s lakoćom odradila ovo natjecanje," zaključio je Jakeljić.
