Grč 'Još ima krvi', Ocjena: 7/10
(Dallas Records, 2008.)
Ako bi glazba trebala biti dijelom nečega što se naziva industrijom zabave, kako se onda su sve to uklapa Grč? Riječka grupa osnovana na nekadašnji Dan Republike 1982., pod ravnanjem maestra Zorana Štajdohara - Zoffa, od prvog je dana svoje djelovanje svodila na slaganje brutalno-realističkih slika, stvaranje beskrompromisne zvučne slike i ignoriranje svih uvriježenih pravila u komercijalnom shvaćanju glazbe.
Album 'Još ima krvi' prvo je konkretno izdanje Grča, a radi se o svojevrsnoj retrospektivi njihova rada, koja ovu riječku četvorku predstavlja u pravom svjetlu, ili bolje reći - tami. 'Teške čizme na nogama slobode', 'Nož u mojoj ruci', 'Noćas se Beograd pali' i 'Gazim djecu' kompozicije su zbog kojih grupa Grč nosi oznaku 'kultna', a koje predstavljaju okosnicu ovoga albuma.
Stihovi puni krvi, gnoja i smrada pokušavaju ustvari govoriti o socijalnoj nepravdi i devijacijama u društvu. No, za njihovu dublju analizu trebat će vam čvrsti živci i izdržljiv stomak. Gaženje po kaljuži koju za sobom ostavlja Grč nije nimalo lako, ali onima čije se glazbene smjernice podudaraju s mračnom thrash metal estetikom, kakvu njeguje gazda Zoff, shvatit će ovaj album kao uzvišenu simfoniju i melem uza uši.
'Još ima krvi' sastoji se od šesnaest snimki koje su nastajale od 1987. do 1996., a ovo mračno slavlje završava osmominutnim izvođenjem stihova iz Kovačićeve 'Jame'. Sasvim prikladan završetak za album kojeg otvaraju stihovi: 'Gospodo satanska, topla krv se puši...'.
Fit 'Live uz Rijeku', Ocjena: 8/10
(Dallas Records, 2009.)
Još jedan u nizu riječkih bendova koji ne uživaju status kakav zaslužuju. Grupa Fit čak je imala i dva velika hita u bivšoj državi, no danas se njihovih koncerata i albuma sa sjetom prisjećaju većinom Riječani srednje generacije.
Nakon godina i godina apstinencije, članovi Fita uzeli su ponovno instrumente u ruke i pokušavaju vidjeti sjeća li ih se netko. Prema snimci iz riječke dvorane Stereo, magija kojom su osvajali fanove u osamdesetima, dobrim je dijelom još uvijek tu.
Euforija kakva se čuje tijekom izvođenja njihovih najpoznatijih pjesama 'Rijeka', 'Mačka' i 'Zvoni telefon', vjerojatno se ne razlikuje previše od atmosfere kakva je vladala na koncertima grupe Fit prije dvadeset i više godina.
Album 'Live uz Rijeku' otkriva da je potencijal Fita bio mnogo veći nego se to nekada činilo, u vrijeme kada ih se etiketiralo pojmom 'underground pop'. Međutim, nema tu nikakve mistike - radi se o čistokrvnom pop sastavu, koji je izravni rezultat nekadašnje scene na kojoj se cijenila kvaliteta i talent, dok su dekoltei i želja za instant-hitovima bili u drugom planu.
Novi album grupe Fit donekle ispravlja nepravdu koju joj je nanio rat - njihov se materijal za treći album uslijed nemilih zbivanja početkom devedesetih zagubio negdje po riječkim studijima, te je diskografija benda ostala na uratcima iz osamdesetih, albumima 'Uz Rijeku' i 'Daj mi ruku'.
Za članove grupe Fit nikako ne bi bilo počteno reći da su se vratili kako bi zaradili koju kunu na krilima stare slave. Oni su se vratili kako bi osjetili djelić slave koja im je prije dvadesetak godina nepravedno iskliznula iz ruku...
Ogledala 'Ogledala', Ocjena: 8/10
(Dallas Records, 2008.)
Još jedan riječki bend dobio je album prvijenac, s materijalom koji je 25 godina čekao da ga se objavi. Ogledala su vjerojatno najbolje čuvana tajna riječke pop-rock scene osamdesetih i neshvatljivo je da izdavači tadašnje države nisu imali sluha za potencijal grupe koju je predvodio gitarist Damir Bajić. Situacija se nije promijenila ni kada su Ogledala probila lokalnu barijeru hit singlom 'Ogledala su oko mene'.
Bez ijednog objavljenog službenog LP-ja, Ogledala su svojim kratkim postojanjem utjecala na čitavi niz riječkih glazbenika, koji su imali puno više sreće. S pop estetikom, kakve se tada ne bi posramile svjetski razvikani pop-bendovi, Ogledala su ostavila trag kojim su nešto kasnije uspješno kročili Cacadou Look, Denis & Denis, a priča je potrajala sve do pojavljivanja Laufera.
Album 'Ogledala' donosi dvanaest pjesama od kojih je većina snimljena sredinom osamdesetih, a na CD su uvrštene i dvije live snimke s koncerta u Splitu.
Pjesme poput 'Šapat tame', 'Kule', 'Dah pločnika ' i već spomenute 'Ogledala su oko mene', pokazuju da su članovi grupe od prvog trena imali jasnu viziju u što se upuštaju i kako žele zvučati. I u tome su bili umnogome ispred mnogih kolega u naletu domaćih pop bendova koji je uslijedio u drugoj polovici osamdesetih.
Prepoznatljiv vokal Lea Rumore i upečatljivi aranžmani pop pjesama, u kojima na trenutke briljiraju gitarist Damir Bajić i klavijaturist Miro Zupčić, i danas će oduševiti sve one koji su skloni pomalo ušećerenom, ali vizionarski osmišljenom pop-rock zvuku.
Mrtvi kanal 'Prošlost i budućnost', Ocjena: 8/10
(Dallas Records, 2008.)
Još jedna riječka grupa koja ima razloga za slavlje. Prvi album grupe Mrtvi kanal objavljen je nedavno, iako je dobar dio pjesama snimljen još 1979. godine! Tada je naime grupa, predvođena kultnim riječkim punkerom Diegom Kernelom, ušla u studio Radija Rijeke s namjerom da snimi nešto za sebe i za buduća pokoljenja.
Čekali smo dobrih trideset godina da i mi ostali čujemo što se to kuhalo u usijanim punkerskim glavama u vrijeme kada je punk na globalnoj razini doživljavaju svoj labuđi pjev.
Ono što su tada snimili članovi Mrtvog kanala moglo bi bez problema stajati uz bok onoga što je tih godina nastajalo u Londonu ili New Yorku. Sirova dvoakordna energija, bez glumatanja i kalkulacija, osnova je izričaja Mrtvog kanala. Njihove himne 'Menza', 'Ljetovanje u Poljskoj' i 'Samo tijelo korača u koloni', odavno su ušle u antologiju hrvatskog novovalnog pokreta.
Mrtvi kanal je, doduše, djelovao u dubokom undergroundu i njihov neizglancani zvuk nije mogao izviriti na površinu pored nabujale punk-rock scene u Zagrebu i Beogradu. No bijes i snaga ove rijepke petorke time nisu bila ništa manje značajna.
Bez obzira radi li se o snimkama iz 1979. ili onima iz '83., repertoar Mrtvog kanala na njihovom prvom službenom albumu ni u jednom trenutku ne oscilira niti svoje autore dovodi u kompromitirajući položaj. Mrtvi kanal ostao je vjeran iskonskim načelima punka do samog kraja.
CD 'Prošlost i budućnost' pokazuje da je Mrtvi kanal definitivno imao slavnu prošlost, a s obzirom da se prema zadnjim informacijama nanovo okupljaju, čini se da je prema njima i budućnost.
Hladno pivo DVD 'Knjiga postanka', Ocjena 10/10
(Menart, 2009.)
Sve što je Hladno pivo uradilo zadnjih godina demonstracija je moći, snage te koncertne i diskografske superiornosti. Dva spektakla u Ledenoj dvorani Doma sportova, rasprodana Šalata i trijumf na Jarunu uz live prijenos na televiziji, nešto je što nijedan urbani domaći izvođač nikad nije ni blizu ostvario, a teško da je takvo što moguće u skoroj budućnosti.
Stoga i ne čudi, s obzirom na brzorastuću fanovsku bazu, da je na nedavnoj ponoćnoj promociji njihovog drugog DVD izdanja bilo nekoliko stotina obožavatelja, koji su bili spremni potrošiti džeparac na limitiranu verziju 'Knjige postanka'. Novac nipošto nije uludo potrošen, budući da se radi o jednom od najopremljenijih DVD-a objavljenim na ovim prostorima.
Hladno pivo i dalje nastoji održati percepciju o sebi kao grupi individualaca koji su 'jedni od nas', ni bolji, ni lošiji, samo - dečki iz susjedstva, koji eto pišu samo malo bolje pjesme od ostalih. I to im uspijeva bez previše muke, budući da oni to zbilja i jesu. Veliki dio njihove uspješnosti, Mile, Zoki, Suba i ostatak družine duguje svojoj iskrenosti i nuđenja svojeg proizvoda lišenog bilo kakvog glumatanja koje bi trebalo stvoriti iluziju da je Hladno pivo čini skupina ljudi bez mana.
U dokumentarcu 'Peti dokument', kojega nudi DVD 'Knjiga postanka', članovi će benda bez ustezanja govoriti o velikoj krizi nakon zadnjeg okupljanja u Domu sportova, kada nisu skupa zasvirali nekoliko mjeseci. No, ono što je najvažniji 'rezultat' ovog dokumentarca jest to što članovi Piva u svakom trenutku ostavljaju dojam da su neizmjerno zahvalni što su članovi naše najveće rock grupe, umjesto da nam, poput mnogih globalno razvikanih zvijezda, nameću osjećaj da bismo mi trebali biti zahvalni što oni postoje. U tome je još jedan značaj Hladnog piva - ostali su nepomućenih mozgova.
Osim 'Petog dokumenta', DVD nudi još jednu poslasticu - 'Pivo i pljuge'. U maniri Jarmuschevog filma 'Kava i cigarete', članovi grupe su, s nekoliko gostiju sa strane, snimili kratke crno-bijele skečeve koji su poslužili kao najave za pojedine snimke s koncerta na Jarunu. Odlično osmišljeni i režirano nekolikominutni klipovi pokazuju da talenata u grupi ne nedostaje. Propadnu li kao muzičari, Hladno pivo može se učas transformirati u putujuću kazališnu trupu. Uspjeh im je suđen.
Na DVD-u naravno možete još jednom provjeriti kako je to zvučalo i izgledalo na Jarunu, Šalati i u Domu sportova, a ima i snimaka iz Osijeka i Rijeke. Izdanje je napunjeno i spotovima s 'Knjige žalbe', backstage atmosferom i privatnim snimkama. DVD je nastajao pune dvije godine, a nakon nekoliko sati gledanja postane vam jasno i zašto.
Prijašnje recenzije: India Arie, One Piece Puzzle, Marčelo i Roy Haynes
