'Nema više suludog partijanja i bespoštetnog peglanja kartica'

Pročitajte i ovo Osnivač Dead Kennedysa Jello Biafra nastupit će na Inmusic festivalu Dobar izbor Elemental - prvo domaće ime ovogodišnjeg T-Mobile INmusica

Prije su naši koncerti su bili masivni krešendo energije. S novim pjesmama na koncertima također posjedujemo moćni zvučni i plesni zid, ali i emotivne trenutke koji pune drugu vrstu baterija. Tahita Bulmer - NYPC Grupa New Young Pony Club bila je proglašavana britanskim odgovorom na Scissor Sisters 2007. godine, a već prvim albumom 'Fantastic Playground' postali su miljenici i kritike i britanske publike. Obzirom na naše domaće prilike i kaskanje za Zapadom, skoro ništa od tog glazbenog hypea nas nije pogodilo.

No igrom slučaja (i voljom organizatora) New Young Pony Club nastupio je kao headliner na Sony Ericsson stageu na ovogodišnjem T-Mobile INmusic Festivalu na zagrebačkom Jarunu, gdje se dobar dio publike mogao uvjeriti u njihovu koncertu kvalitetu, kao i u karizmatičnost pjevačice Tahite Bulmer.

Od početka djelovanja pa do objavljivanja drugog albuma, NYPC je prošao turbulentno razdoblje; grupa je autorski evoluirala, ušla je u nezavisne vode i napustio ju je jedan od originalnih članova. O svemu tome smo popričali s pjevačicom grupe Tahitom Bulmer.

Objavili ste drugi album 'Optimist' pod vlastitom etiketom i time napustili Modular Records. Što se dogodilo?

Tahita Bulmer: Ništa spektakularno. Imali smo ugovor i za drugi album, međutim njima se nisu sviđali tekstovi pjesama, odnosno nije im se sviđao smjer u kojem se bend razvija. Mislili su da se to neće prodati pa su nam rekli da nam ne mogu ponuditi novaca koliko piše u ugovoru. To naravno nije bilo fer s njihove strane. Snimili smo i par reklama za njih i s prvim albumom su lijepo zaradili. Ne možeš se onda postaviti: 'Ne damo vam iznos koji smo vam obećali ugovorom'.

Tada smo uvidjeli da Modular Records nije više mjesto za nas. Na tu odluku su paralelno utjecale još neke stvari. Sjedište Modular Recordsa je u Australiji, a to je ipak predaleko da bi određeni ljudi tamo shvatili kako scena diše u Europi, a kamo li u SAD-u. Događale su se tako situacije koje nisu imale previše logike, primjerice su nas poslali na turneju po Australiji u trenutku kad smo bili nominirani za Mercury nagradu. I tad smo ih pitali, jeste li sigurni da nas u ovom trenutku želite u Australiji, jer bi bilo bolje da sviramo po Velikoj Britaniji u trenutku nominacije. Ne želim reći da oni nisu 'artist friendly' kuća, dapače trudili su se oko nas, ali neke od stvari koje sam rekla su bile presudne za našu odluku.

Vaš prvi album 'Fantastic Playroom' bio je u plesnoj maniri, odnosno u disco punk stilu, kako ste okarakterizirali svoj zvuk. 'Optimist' je puno mračniji i ozbiljniji, zašto?

Tahita Bulmer: Daleko od toga da smo disco punk ostavili iza sebe, dapače volimo taj stil, ali kad smo 2007. godine objavili 'Fantastic Playroom' nitko, ili malo njih je sviralo tu vrstu glazbe u Velikoj Britaniji. Sada ima priličan broj izvođača koji njeguju taj zvuk. Da smo objavili još jedan 'Fantastic Playroom' utopili bi se u mnoštvu.

>> Narančasta bajka The Flaming Lipsa na Jarunu

>> Glazbena centrifuga INmusic Festivala

>> Alice In Chains mračnom tutnjavom odagnali kišu

Željeli smo nastaviti dalje. Razvijati se i kao autori i kao grupa. Mislim da nas je dosta ljudi nakon prvog albuma shvaćalo dvodimenzionalno kao party bend bez ikakve dubine i pozadine. Za nas je to bila prilično ironično, jer je svako od nas angažiran u nekoliko različitih smjerova i nismo željeli da se takva slika o nama kao grupi iskristalizira. Htjeli smo pokazati dubinu naših emocija. Iz 'Optimista' govore naše iskrene emocije. Tako ga mogu i opisati; kao naš najemotivniji album.

Uostalom i vremena su se promijenila. 2007. je bila godina zabave, svi su htjeli plesati, bili su sretni, bilo je brdo kreditnih kartica i scena je bila u ekspanziji. 2009. je nastupila recesija, puno ljudi je ostalo bez posla. Nema više suludog partijanja i bespoštetnog peglanja kartica. Dosta novca je nestalo i u industriji zabave. To se jednostavno odrazilo na sve. Samim time puno ljudi se sve više se zateklo pred nekim i egzistencijalnim i emotivnim pitanjima, kao i mi. Glazba je općenito postala ozbiljnija. Takvi elementi su utkani u novi album, jer mi radimo ono što osjećamo.

Jesu li se onda promijenili i vaši nastupi, u neku ruku i vi kao glazbenici zahtijevate od publike nešto drugo?

Tahita Bulmer: Da svakako. Nazvala bih to traženje realnosti. Kad smo se s albumom 'Fantastic Playroom' pojavili na sceni naši koncerti su bili masivni krešendo energije i ljudi su to voljeli, iako se poslije takvih nastupa se zna pojaviti i emotivna praznina. S novim pjesmama na koncertima također posjedujemo moćni zvučni i plesni zid, ali i emotivne trenutke koji pune drugu vrstu baterija. I mi smo se razvili i shvatili da su sporiji i tiši dijelovi kao i sama tišina važan faktor u izvođenju glazbe.

Počeli ste kao petorka. Sad vas je četvero u bendu. Igor Volk više nije s vama. Koji su vaši razlozi prekida suradnje?

Tahita Bulmer: Razlike u karakteru, velika ega, neslaganje sa smjerom kojim je trebalo ići dalje… Igor je uistinu bio odličan na prvom albumu. Davao je sve od sebe, ali se po mišljenju nas ostalih nije htio toliko fokusirati na glazbu, koliko na neke druge stvari. Počeli smo se sukobljavati, a ti konflikti nisu bili one vrste nakon kojih stvari krenu. Svako neslaganje, ili svađa su vodili u još dublji jaz između nas.

Igor Volk je bio na glasu kao najluđi od vas.

Tahita Bulmer: O da, bio je najluđi! To svakako. Mislim on je ugodan kao osoba, ali je sklon nekim djetinjarijama na kojima je uporno inzistirao i u radu benda, što nas je znalo izludjeti. Ovako je puno bolje, a i ugodnija je atmosfera u grupi.

Mislite li da ćete kao bend koji je već s drugim albumom ušao u nezavisne izdavačke vode uspjeti opstati na nemilosrdnom glazbenom tržištu, ili ipak razmišljate o ugovoru s nekim major izdavačem?

Tahita Bulmer: Mi razmišljamo na način da trebamo stvarati glazbu i biti sve bolji i bolji. Pri tome ostati ljudi u pravom smislu te riječi i imati međusobno kvalitetne odnose. Ne želimo biti ničija parodija, pa ni samih sebe. Naravno da želimo postati veći nego što smo sada. Za sada nam je bolje u nezavisnoj poziciji, a što će donijeti budućnost, to uistinu ne znam.