Narančasta bajka The Flaming Lipsa na Jarunu

Zadnji dan petog INmusic festivala na zagrebačkom Jarunu konačno je bio pravi festivalski, ljetni, ugodan i, što je najvažnije, suh. Doduše, osušena trava i vlažna zemlja isparavali su u finoj aromi stajskog gnoja, što nije spriječilo nekoliko stotina ljudi da već oko šest popodne zapleše ispred Martine Topley-Bird.

Pročitajte i ovo Zarada - milijarda kuna MALA ZEMLJA ZA VELIKU ZABAVU Svake godine privuku 200 000 gostiju iz 140 svjetskih zemalja Zabava na Jarunu Počeo je osmi INmusic festival!

Pjevačica koja je karijeru započela u projektu s Trickyjem, a nastavila je solo projektima, ali i kao vokal Massive Attacka, koji su na istoj pozornici nastupili šest sati kasnije. Britanska pjevačica, koja frizurom podsjeća na Lennyja Krawitza, a stylingom na afričke plemenske dozivače kiše, svojom je jednostavnošću ostavila dojam simpatične usamljene glazbenice, koja je gotovo svaku pjesmu najavila kao hit s prethodnog, ali i novog albuma. Njezin glavni instrument je glas i poneki prst na klavijaturi, s tim da joj je povremeno upomoć priskakala tajanstvena spodoba u crnom, predstavljena okupljenoj javnosti samo kao Ninja.

Glas, ali i puno drugih instrumenata, na pozornicu pored iskrcali su Gustafi, koji su valjda nakon dugo vremena nastupili usred bijela dana. Edi Maružin i mnogobrojno članstvo, koje je ipak još uvijek malo brojnije od trenutne postave Kawasaki 3P-a, koncert su počeli nizanjem pjesama s posljednjeg albuma 'Chupacabra'. Na njihovu nesreću na Tuborg Stageu upravo su se odbrojavale zadnje sekudne prije izlaska Dubioze Kolektiva, uz popratne zvukove Pantherine 'Walk'.

>> Alice In Chains mračnom tutnjavom odagnali kišu

Pogledati na djelu trenutačno najuzbudljivi bend u regiji, bio je dovoljno dobar razlog za ostavljanje Maružina na cjedilu. Dubiozinom dub-reaggae-rocku dosad se u Zagrebu nije tako često moglo svjedočiti, a uskoro se pokazalo da je koncert ove angažirane sarajevsko-zeničke postave bio jedan od highlighta cijelog festivala. Dubioza Kolektiv predstavila je svoj novi album '5 do 12', a ubojiti ritmovi i snažne političke poruke sat i pol vremena gonilo je nekoliko tisuća ljudi na sumanuto skakanje. S obzirom na vrlo konkretne Dubiozine opaske o društvu u kojem živimo, za nadati se da veći dio njihovih obožavatelja nije njihov koncert shvatilo isključivo kao dobru priliku za provjeravanje tjelesne kondicije.

>> Glazbena centrifuga INmusic Festivala

Broken Social Scene su na glavnoj T-Mobile pozornici, pak, proizvodili nešto u suštoj suprotnosti s bukom koja je od netom završene Dubioze još odzvanjala u ušima. Kanadski indie bend svojim je 'pristojnim' pop pjesmama, koje su povremeno upadale u totalnu kakofoniju, ispratio zadnje zrake sunčeve svjetlosti. S čak četiri gitare na sceni, BSS su stvorili prikladno otkačenu atmosferu za dolazak The Flaming Lipsa. U sličnom je tonu protekao i nastup Cariboua, kada su na Sony Ericsson Stageu dva bubnjara udarala u isti set bubnjeva, a 'mekani' vokal pop ritmove poveo u nekom čudnom smjeru.

Prvo veliko ime trećeg dana INmusic Festivala, The Flaming Lipsi, ništa nisu prepuštali slučaju. Tijekom nastupa Broken Social Scenea, poslali su svoju izvidnicu među publiku kako bi propitali stanje stvari na terenu. Tako su zrakom ispunjena dva aliena od dva metra i nešto teturali osušenim blatom Jaruna, uveseljavali dječicu, a potom se nesretnim slučajem jedan od njih, onaj zeleni, ispuhao. Bio je to samo uvod u cirkus kakvog su Lipsi, predvođeni Wayne Coyneom priredili Zagrebu.

Baloni i konfeti, barem dvadeset ljudi neprestalno na bini te retro narančasta kulisa nastupa, nalikovali su više kakvom Disneyjevom filmu nego 'ozbiljnoj' scenskoj produkciji kakvu bi mnogi od The Flaming Lipsa očekivali. Potpuno pogrešno - bajkovitim uletom u INmusic priču, ovaj kultni alternativni bend iz Oklahome oduševio je tisuće ljudi djetinjom blesavošću, razigranošću i neuštogljenim pristupom 'problemu'. Od trenutka kada se Coyne uputio u velikom prozirnom balonu preko prvih redova, postalo je jasno da je pred nama apsolutni vrhunac festivala, spektakl u pravom smislu riječi, koji, pak, nije umanjio sve ono što je izlazilo iz zvučnika.

Možda bi flojdovsko, hermetično ozračje Lipsa lišeno bajkovite kulise bilo za nijansu dosadnije za slušanje i gledanje, ali s druge strane, Wayne Coyne je sve samo ne dosadan tip, pa da je i sat i pol samo ispaljivao konfete (što mu je očito omiljena zabava). Teško se prepun dojmova nakon Flaming Lipsa bilo ufurati u New Young Pony Club, seksi varijantu rock and rolla, a i Flogging Molly, irske punk-folk veseljake, koji su blistali od sreće što je Francuska ispala sa Svjetskog prvenstva. A bogme se ni nakon cjelodnevnog izlaganja raznoraznim iščašenim bendovima, bilo teško priviknuti i na uglancani elektro-zvuk Massive Attacka, koji su high-tech performansom pred izmorenim, ali još uvijek brojnim poklonicima, kirurški precizno šarali svojim repertoarom.

Peto uprizorenje T-Mobile INmusic Festivala uspjelo je pobijediti čudljivo vrijeme i sveopću krizu, privukavši u tri dana oko četrdesetak tisuća ljudi. Jedini koji nisu impresionirani ovim događajem jesu gradske vlasti koje su baš na dane kada je u tijeku najveći hrvatski open-air festival odlučile, radi popravaka, zatvoriti južni ulaz u grad i tako sve one koji su na koncerte pristizali iz Dalmacije, Rijeke, Istre, Like... osuditi na nesnosno čekanje u koloni. Što bi rekli čvrsti momci iz Dubioze: '...poznajete li osjećaj, zove se sramota!?'