Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Australski gitarist još jednom je pred zagrebačkom publikom dokazao da je njegov talent jedinstven i zadivljujući.


Ako vas je ikad tijekom srednje škole zainteresirala gitara, bili ste presretni kad vam je, nakon sati i sati neslušljivog nabijanja, G-dur prvi put zazvučao kristalno jasno. Da ste u toj fazi čuli ili gledali Tommyja Emmanuela vjerovatno bi vas napustio i zadnji tračak ambicije. Australski virtuoz s adresom u Nashvilleu jednostavno može s tih šest žica ono što je naizgled neizvedivo. Dokazao je to prvo u Tvornici kulture, pa u Lisinskom, a posljednje masovno divljenje njegovoj vještini dogodilo se sinoć u Domu sportova.

Vezani članci Joško Čagalj Jole Pjevač zaražen koronavirusom nastupio u Kninu, pa u zadnji tren otkazali Jolin nastup Maja Šuput - 3 Odvažno izdanje Maje Šuput mami uzdahe, istaknula atribute u seksi kombinaciji

Mala dvorana kao nimalo intiman ambijent, gdje bi jedan glazbenik trebao sam samcat dva sata svirati akustičnu gitaru, doimala se kao nesretno rješenje. Srećom, pokazalo se da intima ne ovisi o prostoru, nego o osobi na bini i preko dvije tisuće zadivljenih, koje je Tommyjeva ležernost i pristupačnost 'kupila' već nakon drugog akorda. Zbog bliskosti, koju ovaj nerazmetljivi gitarist u trapericama na neki neobičan način uspijeva postići, veći dio gledatelja s koncerta je otišao s dojmom da se upravo upoznali novog najboljeg prijatelja.

Kakvu točno glazbu stvara i izvodi Tommy Emmanuel teško je definirati. Najavljivači njegovih koncerata poput papagaja ponavljaju frazu finger-picking, iako malo tko (od nas) zna što bi to zapravo bilo. Ono što izlazi iz Tommyjeve gitare na trenutak je blues, pa country te rock and roll i etno prizvuk, a najčešće sve to zajedno i odjednom. A rezultat svega toga je da je on u stanju u jednom momentu katapultirati vas iz mjesta, a u drugom rasplakati.

Krivo bi bilo reći da Emmanuel svira sa šest žica. Njegov instrument je čitava gitara, tako da cijelo njezino tijelo, od vrata nadolje, proizvodi savršeno uklopljene zvukove i dok svira 'Somewhere Over the Rainbow', 'Day Tripper', 'Amazing Grace' ili predstavlja neku vlastitu skladbu. S Tommyjem nema prevelikih iznenađenja što se kvalitete izvedbe tiče - koncert će biti vrhunski ako se ispuni samo jedan jedini uvjet: savršen zvuk. Za divno čudo, Mala dvorana je ovoga puta takvo nešto i dočekala.

Tajna njegove atraktivnosti leži i u činjenici da je Tommy Emmanuel rođeni šoumen. I u minutama kada ne dodiruje gitaru, koncert ne postaje dosadan, s tim da pritom ne 'davi' pričama, zahvalama i dosjetkama. Da je Emmanuel doista jednostavan tip, čiji je životni smisao poklanjati plodove svoga talenta i usrećivati ljude, govori i podatak da je jučer poslijepodne potpuno sam pješke došao na tonsku probu s gitarom preko ramena.

Nakon mnogobrojnih spontanih aplauza i oduševljenih povika, Tommy je koncert priveo kraju pozvavši Mairtin O'Connor Trio, tipičan irski bend koji je i otvorio cijeli happening. Za sam kraj, gitarist je posvetio zadnju pjesmu Vukovaru, pokazavši da nije samo slučajni prolaznik kroz Hrvatsku, čije su parole o 'divnoj publici' i 'prekrasnoj zemlji' isprazne i lažne. Tommy Emmanuel će se sasvim sigurno vratiti, ako ste ga do sada nekim slučajem propustili, nemojte idući put.