Papa je potpisao pismo irskome narodu – prvi papinski dokument koji se odnosi na pedofiliju. Proslov tog pisma u izjavi je sročio mudro. Kazao je: 'Tražim od vas da ga pročitate otvorenog srca i u duhu vjere. Nadam se da će pomoći u procesu pokajanja iscjeljenja i preporoda'.
Pročitajte i ovo
Benedikt XVI. kao da je svjestan da iscjeljenje rana koje su irski svećenici zadali malenima nikad neće uspjeti do kraja. A eventualno pokajanje nakon tako strašnog zločina neće pomoći mnogo. Crkva je jasno i činjenično suočena sa zločinom koji se odvijao unutar njezinih struktura i koji je sustavno i bez grižnje svijesti zataškavan. Rezultati istrage irske vlade su šokantni! U Njemačkoj je otvorena istraga o pedofiliji u bivšoj Papinoj biskupiji. Benedikt XVI. o pedofiliji i pismu irskome narodu govorit će i u svojoj uskršnjoj propovijedi Gradu i Svijetu (Urbi et Orbi).
On, međutim, nije Ivan Pavao II. On nema tu strast, ne zna pokazati emocije. Pokojni Papa prvi je otvorio pitanje sankcioniranja pedofila unutar Crkve. Sjećam se kad je američke biskupe pozvao u Vatikan. On je tada bio najprije Čovjek, bijesan, tužan, šokiran pa tek onda prvi biskup rimske Crkve. Bostonska nadbiskupija je na rubu bankrota zbog odšteta koje su morali isplatiti žrtvama bolesnih strasti svojih svećenika. Slična situacija je i u Los Angelesu. To je bio tek početak, Pandorina kutija je time otvorena.
Zapisi tužitelja i policajaca, obrađeni, provjereni i sumirani koji stižu iz Irske su nešto nezamislivo. Potresna svjedočanstva žrtava koje su zlostavljane u sirotištima, katoličkim školama i kampovima podsjećaju na nekakav opskurno-bolesno-lascivni filmski predložak. Riječi poput: masturbacija, batine, oralni seks, sperma, pohota i dalje da ne nabrajam, su šokantne kad dolaze od djevojčice ili dječaka i još se odnose na Crkvu. Istraga je utvrdila da je najviše svećenstvo katoličke Crkve u Irskoj štitilo najmanje 170 svećenika osumnjičenih za pedofiliju i to punih 65 godina. Za sada svi uglavnom negiraju krivnju. Dvojica su priznala. Jedan je rekao da je seksualno zlostavljao oko 100 malenih. Drugi im nije znao ni okvirni broj jer je – kaže – to radio svakoga dana i to punih 25 godina! Od ovoga se svakom normalnom čovjeku zamrači pred očima!
Pojam pedofilije u nas se lakonski veže uz celibat
Treba li zbog toga stigmatizirati cijelu Crkvu? Nikako. Ovo notorno pitanje i notorni odgovor ispisujem zato jer je vijest u Hrvatskoj, po običaju odjeknula, na našem narodu svojstven način. U javnim polemikama vrlo je brzo, lakonski i ishitreno bačena anatema na cijelu Crkvu. Bilo tko, tko poznaje barem jednog dobrog, plemenitog i požrtvovnog svećenika ili redovnika zbog toga se osjeća loše. Pojam pedofilije unutar Crkve, ovih se dana u nas onako 'od oka' i lakonski vezuje na celibat. Na 'hormone koji su im, eto, udarili u glavu pa su izgubili svaki rezon i moral'.
Celibat je dar od Boga, žrtva koju svaki svećenik i redovnik prihvaća svojom voljom kako bi služio narodu. Pretpostavljam da to nije uvijek lako. Svaka žrtva je teška i ovisi o jačini ili krhkosti leđa na kojima se nosi. Ako ta leđa u jednom sudbinskom trenutku postanu i krhka ona nisu za osudu. Ljubav nikad nije za osudu, pa ni ljubav svećenika prema ženi. Zanimljivo je da se u nas nerijetko izlazak iz poziva zbog te ljubavi jako kritizira, to je skandal, tektonski poremećaj, društveni i često medijski tsunami svake vrste. Svi su spremni baciti kamen. Kao da je ljubav grijeh.
Ali zanimljivo, i crkveni oci i vjernici su spremni prihvatiti licemjerje. Spremni su prihvatiti zataškavanje postojanja izvanbračne djece i raznorazne nagodbe i nemoralne ponude kojima biskupi 'kupuju ostanak' svoje posrnule braće, a braća te jalove kompromise spremno prihvaćaju, jer vole vlastitu komociju više od svega! I to onda kao nije grijeh!!! Osobno poznajem jednog svećenika koji na takvo što nije želio pristati. Napustio je svećenički poziv zbog ljubavi prema Jasenki. Poslušao je svoje srce. Već 15 godina nježan suprug i divan otac njihovo troje djece zna reći da je to bio put kojim ga je poveo Gospodin. I ne osjeća da ga se On, kojemu vjeruje, zbog toga odrekao.
Rezultati istrage su katalog zala
Ovo pišem zato da razumijemo kako se ne trebaju brkati 'kruške i jabuke'. Pedofilija s celibatom nema nikakve veze. Pedofilija je težak duševni poremećaj i najveći grijeh crkvene strukture u Irskoj je to što ga je prepoznala, za njega je znala, a nije ništa učinila da ga makne. Najbolje je to sažeo irski ministar pravosuđa Ahern riječima: 'Rezultati istrage su katalog zala koja su počinjena u ime onoga što se naziva višim dobrom'. Drugim riječima, visoko svećenstvo je djecu ostavilo na milost i nemilost zlostavljačima samo zbog sebičnosti, samoživosti, indolencije i hohštaplerstva!!! I ne samo to. Ne da nisu pedofile maknuli u za njih primjerene institucije već nisu ništa učinili da pojačaju 'filter' i podignu kriterije i provjere svih kandidata za svećenički poziv.
Prema izvješću ispada da je svih ovih godina irska Crkva bila propulzivna za tipove koji su tražili sigurno utočište svoje nastranosti.
I u tom mi svjetlu prekjučerašnja isprika kardinala Seana Bradyja zvuči izvještačeno. S hladnim izrazom lica je kazao kao se srami što se nije uvijek pridržavao istinskih vrijednosti koje je propovijedao!!! Kardinal mi se doimao kao da ne razumije da je upravo priznao da je izdao sve. Svoje vjernike, Krista i svoje poslanje. Malenima, od kojih su mnoge majke napustile nakon rođenja i koji su od njegove subraće tražili zaštitu i vjerovali im – uništeni su životi! Do kraja je srozano njihovo dostojanstvo. Ostatak života će provesti u manjem ili većem kaosu. I na sve to kardinal Brady još moli puk za kršćanski oprost!!!??? Štoviše, nada mu se!!! Kakve li ironije!!!
