Oslobađajućim presudama za prvookrivljene, 2003. godine završio je proces pripadnicima tzv. zločinačke organizacije, nazivan mega-procesom za mafiju, testom hrvatskoga pravosuđa, itd. I Jelavić i Pripuz su oslobođeni unatoč cijeloj sili DNK vještačkih dokaza, precizno opisanih situacija, svjedoka pokajnika, zaštićenih svjedoka, amex kartica računa itd... Svi smo se tada pitali zašto! Sedam godina poslije osuđen je Mladen Šlogar zvan Žila za brutalno ubojstvo Ivane Hodak. Uz pripomenu da je Ivana ubijena u pravoj maniri mafijaške egzekucije, hladnokrvno i s dva pucnja u glavu, na pragu stana svojih roditelja.
>> 'Neka mu Bog pomogne da shvati što je učinio'
>> VIDEO: Šlogaru 30 godina za ubojstvo Ivane Hodak!
Šlogar je nepravomoćno osuđen na 30 godina zatvora, za zlodjelo za koje počinitelj mora dobiti ili maksimalno zapriječenu kaznu od 40 godina (pok. Ivana je k tome bila i trudna) ili ništa ako se utvrdi da dokaza nema. U ovom postupku ništa, ali baš ništa što je izvedeno u dokaznom postupku nije podržalo jedno drugo i dalo nekakav odgovor na Ivanino ubojstvo. Šlogar-Žila je, dakle, osuđen na 30 onako 'od oka'. Opet se svi pitamo zašto? Odgovor i na prvo i drugo pitanje glasi: Zato jer nam pravosuđe i dalje radi onako kako kaže 'gazda', a ne zakon! A tko je 'gazda' ne zna nitko osim 'gazde' samog!
Ivanina majka Ljerka, inače pravnica napustila je sudnicu bez komentara. Otac, odvjetnik Zvonimir nije došao na izricanje presude. Njihova šutnja zapravo je najzvučniji komentar na ovu nejasnu presudu. Presudu donesenu na temelju stubokom promijenjenih i potpuno 'nesinkronih' iskaza policajaca koji su Šlogara uhitili u Zaprešiću, presudu donesenu u općem nesuglasju vještaka za balistiku, presudu donesenu bez ikakve ozbiljne istrage Šlogarove prošlosti, povjere njegovih mogućih financijskih transakcija, razloga zbog kojih je, eto, beskućnik baš postao početkom kolovoza kad je pokojnica započela romantičnu vezu s poznatim odvjetnikom. Postupku bez ikakvog ozbiljnog vještačenja samog mjesta zločina.
>> Šlogar – Osumnjičenik kao iz američkih filmova
Šlogar je, uostalom, optuženik 'idealnog' profila. Nema nikoga, ni žene ni djece ni roditelja ni prijatelja. Bilo što izrečeno o Šlogaru novinari nisu imali gdje ili kod koga provjeriti i biti ovoj prestrašnoj priči javni korektiv. Čitavo vrijeme javnost je bila izložena dogmama – 'objavljenim istinama' proizašlima i izricanima uglavnom iz laboratorija za vježbe hrvatskoga MUP-a.
Kad je u postupku svjedočila majka, gđa. Ljerka Mintas Hodak, bila sam u Haagu. Njezin iskaz pogledala sam kasno navečer i rasplakala se. Taj dirljiv govor majke koja je sahranila svoje jedino dijete mi je pred očima i sad dok pišem ovu kolumnu. Ljerka i Zvonimir Hodak zaslužuju istinu o ubojstvu njihove kćeri, istinu koja bi im pružila kakav takav mir. Istinu zaslužuju i građani Hrvatske. Danas je nisu dobili. Sudac Turudić i njegovo vijeće napisali su obrazloženje u maniri eseja ili dramskog predloška. Pa tako kažu: 'sudsko vijeće ne vjeruje u nikakve teorije zavjere...'
Bila je to ujedno i replika Šlogarovu odvjetniku Zuiću koji je rekao kako je grickalica za nokte pronađena u sjeniku u kojem je Šlogar kao beskućnik spavao – mogla bit i podmetnuta! Pa i mogla je! Za sud je to tek 'teorija zavjere'. U obrazloženju koje zvuči kao da gledamo 'Macbeth' u Shakespeare teatru, a ne izricanje presude za ubojstvo koje je potreslo Hrvatsku, i koje je prethodilo ubojstvu Pukanića i Franjića koje se dogodilo tek tri tjedna poslije. Grickalica u sjeniku za ozbiljnu sudsku presudu trebala bi bitI dokaz za kojeg se utvrdilo da nije ili je podmetnut – a ne neka šekspirijanska fraza na sudsko-hrvatski način.
Zanimljivo je i na koji način je sud izrelativizirao mogućnost Šlogara kao plaćenika koji bi za naručitelja izvršio ubojstvo. Pa i tu, tijekom postupka nikad istraživanu mogućnost odnosa naručitelj-plaćenik, esejistički naziva 'i više nego znanstvenom fantastikom'. U završnoj riječi odvjetnik Zuić pokušao je još raspraviti i tezu o povezanosti ubojstva Ivene Hodak s ubojstvom Pukanića i Franjića, ali sud kao ni istražni sustav, takvo što nisu nikad ni otvarali. Cijela priča o Šlogaru je zapravo, da se 'Turudićevski' izrazim – znanstvena fantastika.
Možda je Šlogar doista i ubio Ivanu, ali javnost treba znati točno kako, zašto, zbog čega i koji su dokazi koji to potkrepljuju. Javnost treba točno u tom slučaju znati i kako to da osoba s 14 godina starom frustracijom puca i ubija poput izverziranog plaćenika. Jer ponavljam: ako je Šlogar tako precizno ubio Ivanu, onda se ima osnova sumnjat da je ubijao i prije. Zašto, za koga... U tom smislu vrlo je vitalno i važno znati jeli u slučaju Ivanina ubojstva, postojao naručitelj ili nije.
Poduvjetom da u 'znanstvenu fantastiku', 'gazda' nije upregnuo i Vrhovni sud, s gotovo sto postotnom sigurnošću mogu reći da će vijeće vrhovnih sudaca ovu macbeth-hamletovsku presudu ukinuti i sve vratiti na ponovno postupanje. Jer ovo danas asocira na igranje s ozbiljnim stvarima. Nećemo valjda postati zemlja u kojoj strašni događaji i dalje ostaju 'visjeti u zraku'. U kojoj je opći dojam kvaran. Zemlja u kojoj taj isti dojam dalje sugerira da 'državna mafija' postoji, te se radi sve kako bi se prikrile raznorazne mračne tajne i najcrnji interesi. Nadam se da je to samo 'opći dojam' koji će se u raščistiti…
U STRAHU SU VELIKE OČI
Princ Zadra
Beroševo trošenje šakom i kapom
