Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

186 godina nakon smrti Napoleona Bonapartea, znanstvenici su objavili rezultate dugogodišnjeg istraživanja o pravom uzroku smrti slavnog vojskovođe. Prema njihovu istraživanju, Napoleon je umro od raka želuca, a ne od trovanja arsenom kako tvrde Francuzi.


Znanstveno istraživanje napokon bi trebalo Britance 'osloboditi' optužbi da su otrovali Napoleona. Obdukcija je navodno potvrdila uznapredovali rak želuca, kojemu je 'pomogla' i francuska vojna hrana.

Vezani članci Povećana količina arsena (Foto: Dnevnik.hr) Stanovništvo u strahu: Analiza pitke vode u županjskoj Posavini pokazala čak 16 puta veću razinu arsena od dozvoljene Sergej Lavrov (Screenshot: AP) Moskva oštro odgovorila britanskoj premijerki: ''London nam je uskratio pristup materijalima''

Patolozi u SAD-u koristili su podatke iz originalne obdukcije, memoare Napoleonova liječnika i ostalu medicinsku dokumentaciju. Nalaz su usporedili s medicinskim podacima 135 pacijenata koji boluju od iste vrste raka. Otkriveno je da je uzrok smrti bilo unutrašnje krvarenje.  

Originalnu obdukciju je napravio Napoleonov osobni liječnik Francesco Antommarchi u prisutnosti 5 britanskih kolega. U njegovu su želucu pronašli tumor velik 10-tak centimetara, što je ukazalo da je rak u uznapredovaloj, gotovo posljednjoj fazi. 

''Čak i danas, pacijenti s tom dijagnozom nemaju veliku šansu za preživljavanje", rekao je Robert Genta, voditelj istraživanja i ugledni profesor na Teksaškom sveučilištu Southwestern's Medical Center u Dallasu.

"Čak i da je Napoleon bio pušten ili da je uspio pobjeći iz zatočeništva prije 1821., njegovo zdravstveno stanje bi ga spriječilo da ponovo igra važnu ulogu u 'kazalištu europske povijesti'. Napoleona je 'dotuklo' obilno krvarenje", dodao je. 

U Izvješću se spominje i prijašnje Bonaparteovo zdravstveno stanje, njegove obitelji također, ali i način ishrane. Iz toga je navodno vidljivo da je Napoleon imao i genetske predispozicije za rak, koji se najvjerojatnije razvio iz najobičnijeg čira na želucu.

"Rizik je pojačala ishrana koja se uglavnom sastojala od usoljene, konzervirane hrane kakva se pripremala za vojne akcije", stoji u istraživanju. 

Nisu pronađeni nikakvi dokazi koji bi poduprli tvrdnje Francuza da su Napoleona otrovali Britanci dok je bio u progonstvu. (Nakon što su ga pobijedili 1815., francuski car protjeran je na otok St. Helena. 6 godina kasnije, 1821. je i umro).

Sumnje Francuza trajale su gotovo 200 godina. 1961. dodatno su potkrijepljene jer je u Bonaparteovoj kosi pronađena količina arsena između 7 i 38 puta veća od normalne.

No, kasnije studije su pokazale da je razina arsena bila toliko visoka zbog toga jer je arsena bilo u zidnim tapetama njegove sobe, ali i u toniku za kosu koji je koristio. Tada je, naime, arsen bio 'normalan' sastojak nekih proizvoda. 

U međuvremenu, mala ali glasna grupa Francuza tvrdi da u Napoleonovu grobu u Parizu ne leži on, već netko tko mu je bio vrlo sličan, a koga su podmetnuli Britanci. Traže iskapanje tijela i DNA analizu.