Gašenjem jednog gena 'postajemo' daždevnjaci

Regenerativna sposobnost nije nešto što isključivo imaju daždevnjaci, ili određeni crvi, jer znanstvenici su otkrili kako i ljudi tu sposobnost imaju u sebi, samo što ju određeni mehanizam u našem tijelu koči. Znanstvenici smatraju kako regenerativnu sposobnost u čovjeka kontrolira gen p21 te da bi se njegovim onesposobljavanjem, čovjeku vratila sposobnost regeneriranja, piše popsci.com.

Pročitajte i ovo NAGLO ŠIRENJE EPIDEMIJE Rijedak slučaj zaraze čovjeka u Engleskoj: Zdravstvena agencija objasnila razinu opasnosti pas nije imao posebne simptome U BiH potvrđen prijenos koronavirusa s čovjeka na psa: "To je vrlo rijetko"

tri vijesti o kojima se priča STRASTI NA OBALI Čovjek šokiran prizorom na dalmatinskoj plaži: "Zbog perverznjaka ne mogu dolaziti" Policija na terenu Užas na sjeveru Hrvatske! Kod ribnjaka pronađeno tijelo muškarca, sumnja se na nasilnu smrt rekordan broj projektila NATO članica dignula borbene avione zbog masovnog napada Rusije

Na testiranju skupine laboratorijskih miševa, koji su uzgojeni bez p21 gena, uočena je regeneracija kirurški odstranjenog tkiva, do te mjere, da se nije vidio niti ožiljak, kao dokaz kirurškog zahvata. Isto tako, tim su miševima rupe probušene u ušima, što je standardni postupak označavanja životinje, vješanjem pločice, u potpunosti zacijelile ne ostavljajući tragove ožiljaka.

Bitna je prava ravnoteža

Ipak, postoji jedan mogući problem u ovom otkriću. Dok gašenje p21 gena dozvoljava odraslim stanicama da se ponašaju kao pluripotentne matične stanice, on je usko povezan s genom p53, koji je zadužen za staničnu podjelu. Ukoliko bi ovaj drugi gen dobio 'slobodne ruke', takoreći, to bi moglo dovesti do nekontroliranog rasta stanica, odnosno tumora i raka. Zapravo, p21 služi kao sigurnosni ventil genu p53, zaustavljajući podjelu stanica u slučaju oštećenja DNK.

Stoga, postoji rizik da se isključivanjem p21 može uzrokovati nekontroliran rast stanica, povrh regenerativnih sposobnosti. No, kod slučajeva laboratorijskih miševa, koje smo ranije spomenuli, divljanje stanica nije zabilježeno, već je umjesto toga zabilježena povećana apoptoza, ili stanično samoubojstvo, koje oštećene stanice navodi da se same unište. Zaključak je, kad se sve to uzme u obzir, dobivanje nekakve ravnoteže između stanica za regeneraciju, i dozvoljavanja apopotozi da regulira njihov divlji rast. Time bi se negdje u budućnosti čovjeku možda i stvarno mogla vratiti sposobnost samoregeneriranja.