Hvala Bogu što smo se plasirali u Brazil, jer bi sad slušali o HDZ-u i SDP-u

Mi smo zemlja podjela i uvijek stojimo na dva pola. Za ili protiv, crveni ili crni, Jasenovac ili Bleiburg, uvijek su tu dva tabora i nema majci da jedan ustukne makar za milimetar.

Pročitajte i ovo Kolumna Hrvoja Šalkovića Treba li facebook-prijateljevati s partnerom ili bračnim drugom? Kolumna Hrvoja Šalkovića PMS je PMS je PMS, to je tako kako je, drži gaće kada krene, i nema heroja koji tu može išta napraviti

I sada je doba da dio mislećih krugova moje dobre, male Hrvatske s prijezirom odmahne rukom i kaže – pih, nogomet, kruha i igara.

I to je u redu.

Ali na jednog takvog mislećeg dolazi još deset kvazi mislećih pametnjakovića s društvenih mreža koji će isto tako papagajski ponavljati tu frazu.

Brazilska smotra nogometanja počinje za malo više od tjedan dana, i hvala dobrim bogovima islandskih sjevernih mora, i moja dobra, mala Hrvatska plasirala se tamo.

Treba li naciji taj nastup Vatrenih u Brazilu? Oh da, i te kako treba.

Treba li nam kruha i igara? Naravno da nam treba.

Jer da za tjedan dana ne počinje Weltmeisterchaft, i dalje bi pratili surovo prepucavanje Loleka i Boleka, u ovim krajevima poznatijih kao Linić i Milanović. I dalje bi nas mitraljirali svakodnevnim gađanjima blatnim kuglama, u vidu optužbi tko je kome više pogodovao i tko je lapio bolju kamatu za sumnjivo dodijeljene kredite, tko je koga dao prisluškivati a tko koga nije.

Da nema kruha i igara i dalje bi pratili izjave HDZ prvaka, koji komentiraju čitavo to nabacivanje blatom, uz zazivanje prijevremenih izbora, kunući se usput u vlastito poštenje, istih tih HDZ prvaka koji su desetljeće ili dva silovali ovu sirotu, napaćenu državu, brsteći i to malo preostalog kapitala koji se skutrio u podrumima državnih kompanija.

Da nema kruha i igara, nacija bi otplovila u kronični očaj i apatiju, iako je i sada već na pola puta do tamo.

I zato hvala dobrim bogovima maksimirsko-poljudskih kvalifikacija što smo se plasirali u Brazil, jer smatram se mislećim čovjekom, i priznajem teoriju o kruhu i igrama, ali usprkos tome, draže mi je vidjeti Mandžu kako glavom trpa golčinu u rašlje, nego deset linićevih press konferencija, i draže mi je vidjeti jedno Olino okomito utrčavanje, od sto smušenih karamarkovih izjava o tome kako je hrabar, pametan i lijep.

Hoću li i ja dobiti makar mali dio premija koje dijeli Hrvatski nogometni savez? Neću, naravno da neću. Ali barem ću se svjesno prepustiti loptačkoj histeriji, barem ću se svjesno dati obmanuti nabojem i idejom da pobjeđujemo, da će biti bolje, da idemo naprijed.

Lažne se to slike, ali Dudu, Luka i Raketa mi ih mogu nacrtati.

Za razliku od ovih svakodnevnih heroja TV Dnevnika, koji mi svake večeri u dnevni boravak serviraju samo hrpu dreka.

Što se mene tiče, neka igre što prije počnu.