Pisac Boris Fishman izgubio je nevinost uz nemalo pomoć svojih roditelja, prenosi Guardian. Ovo je njegova priča.
Bili smo prvi jedno drugom. Imao sam 16 i bio sam nervozni imigrantski dječak, a ona kći katolika iz Kolumbije koji su jako držali do crkvene tradicije neprakticiranja seksa prije braka. Zbog toga nam je trebalo stvarno dugo vremena da se nespretno i poluporažavajuće nagovorimo da nam je ponestalo izgovora za izbjegavanje seksa.
Jedne subote ujutro 1996. godine, sišao sam u dnevni boravak, gdje su moji roditelji i baka doručkovali te praveći se da pitam onako usput, pitao: "Radite li što večeras?"
Moj otac, koji i nije neko društvo ili pričalica, odgovorio je da ne rade ništa. No, moja majka, koja jako dobro čita između redaka, bacila je samo jedan pogled i rekla: "Naravno da radimo!".
"zašto ne izađete na večeru? ja častim", rekao sam im s osjećajem krivnje. Skupljao sam novac od poslova tijekom ljeta, a moja ponuda mora da je majci dala do znanja koliko jako želim ono što tražim.
"Ali mi ne idemo nigdje večeras", inzistirao je otac zbunjeno. "Naravno da idemo", odgovorila mu je majka, pecnuvši ga dlanom po ruci. Baka se samo smijuckala.
Roditelji i baka utrpali su se u naš stari Buick, prvi auto koji smo kupili po dolasku u SAD i uputili se prema resrtoranu u kojem će na večeru. Ja sam uskočio u naš drugi auto i odjurio u trgovinu s posteljinom da kupim plahte.
Otišao sam i do svjećarnice te kupio dvadeset ruža, brzo trošeći sredstva kojoa sam nemjenio za večeru svojih. Plahte sam svukao s kreveta uzeo glačalo od majke i prionuo peglanju, dok je sat nemilosrdno jurio naprijed. Djevojka samo što nije došla.
Postavio sam plahtu preko madraca i razasuo 300 ružinih latica preko i sve prekrio pokrivačem.
Događaj večeri nije bio kao iz romana; prvo, laknulo nam je da je to završilo. Sad smo mogli uživati u lažno slatkoj uspomeni ostvarenog postignuća. Upalili smo TV i naručili večeru izvana.
Mojim roditeljima nije bilo ni traga. Nije im bilo ni traga ni dok sam odvodio djevojku kući ni dok sam se vratio doma. Moje raspoloženje se iz zabave pretvorilo u zabrinutost i strah.
Kad sam začuo vrata od garaže da se otvaraju oko 2 sata ujutro, skočio sam s kauča gdje sam zaspao i pohitao im ususret. "Gdje ste bili. Dva je ujutro!", zahtjevao sam kao da dočekujem djecu.
"Htjeli smo ti dati dovoljno vremena", odgovorila mi je majka, zatečena.
Oni su proveli sedam sati parkirani ispred restorana, koji je odmah do restorana iz kojeg smo djevojka i ja naručili hranu prethodno. Napravili su sendviče i jeli puretinu s majonezom i krastavcima te pričali o stvarima koje bi htjeli da njihov sin ostvari u životu. Pričali su sedam sati i mogli su tako do jutra.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
-
Počivao u miruŠok u Splitu: U 51. godini preminuo legendarni košarkaš!
-
imaju tri kćeriSlaven Bilić nakon razvoda sreću je pronašao s 15 godina mlađom Riječankom, koju ne viđamo često
-
Autocesta u AustrijiFOTO/VIDEO Zastrašujuće snimke nesreće u tunelu: Stradao hrvatski vozač, liječnici mu se bore za život
