Mnoge tvari u prirodi su slične po kemijskom sastavu, ali male varijacije u strukturi mogu značiti velike razlike u konačnom proizvodu. Razlika u broju i sastavu molekula ne govori ništa o konačnom izgledu ili učinku pojedine tvari.
Primjerice, vodikov peroksid, koji koristimo kao antiseptik, ima formulu H2O2, što znači da je za samo jedan atom kisika različit od vode. Ipak, nitko razuman neće tvrditi da je voda opasna za zdravlje samo zato što je toliko slična vodikovu peroksidu.
Isto je i s margarinom, koji nije sličniji nafti ili plastici ništa više od mnoštva drugih vrsta hrane koja za osnovu ima ulje.
Nafta je mješavina velikog broja različitih ugljikovodika, od kojih se većina uopće ne pojavljuje u hrani, dok plastikom nazivamo polimere koji se uglavnom proizvode od sirove nafte ili zemnog plina.
Margarin se, s druge strane, proizvodi od biljnih ulja, od kojih su neka, poput maslinova ili suncokretova ulja, iznimno korisna za čovjekovo zdravlje.
Čak i kad bi se plastika proizvodila od biljnih ulja, varijacije u kemijskoj strukturi su toliko velike da jedna molekula, koja god ona bila, nikako ne bi mogla pretvoriti margarin u plastiku ili naftu. A ni obratno. Stoga, jedina veza margarina s plastikom može biti njegov ambalaža.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
