Mogli bismo reći da je to prije pravilo nego iznimka za većinu poslovnih subjekata. Količina elektronički razmijenjenih poslovnih informacija iz dana u dan raste, pri čemu je sve veći broj elektroničkih dokumenata koji imaju poslovnu ili zakonsku podlogu za dugotrajno čuvanje. Referencirajući se na prijašnje troškove skladištenja papirnate dokumentacije, prva asocijacija poslovnim subjektima na elektroničku pohranu je osiguranje diskovnog prostora za njihovu elektroničku arhivsku građu. Je li diskovni prostor uistinu jedino što nam je potrebno za dugoročno arhiviranje elektroničkih dokumenata?
Što je s načinom i brzinom dohvata, pretragom, sigurnošću? Iz prethodnog uvoda naslućujemo da stvari nisu baš tako jednostavne. Računala i diskovni prostor relativno su jeftini izdaci, međutim, oni su samo manji dio uspješnog arhivskog sustava. Arhivske sustave ne bismo trebali miješati s DMS rješenjima, internim share portalima, a pogotovo ne s uslugama pohrane u oblaku. Navedeni servisi mogu imati ulogu u životnom ciklusu dokumenta, ali ne bi se trebali smatrati finalnim odredištem arhiviranja. Upravo to zbunjuje krajnje korisnike jer ne prepoznaju jasnu razliku s obzirom na to da i jedni i drugi sustavi pohranjuju dokumentaciju. Krajnje pojednostavnjena razlika bila bi na one koji upravljaju dokumentom dok se nad njim rade obrade i izmjene (kolaboracijski servisi) te na one koji ga preuzimaju kao finalni objekt nad kojim više ne postoji mogućnost izmjene (arhivski servisi).
Karakteristično za kolaboracijsko razdoblje je da svi veoma brzo dolazimo do željenog dokumenta jer unaprijed poznajemo i pamtimo njegovu lokaciju i znamo veliki broj opisnih parametara.
Kod kolaboracijskih 'share storage' sustava jedina opisna svojstva dokumenta su uglavnom njegov naziv, vrijeme kreiranja i lokacija pohrane. Sve navedeno obično nije dostatno za pronalazak odgovarajućeg dokumenta. Objedinjavanje jednog pravnog predmeta čiji dokumenti sežu u višegodišnju prošlost i po različitim odjelima tvrtke poput: nabave, prodaje, kadrova, financija, proizvodnje, može potrajati danim ako ne i tjednima. Kako to obično biva, tek se manji dio dokumentacije nalazi u elektronički strukturiranom obliku, a veći je dio skeniran i priložen uz glavni dokument. Postaje jasno da pretraživanje prema nazivu dokumenta nije dostatno već su nam potrebni opisni podaci nad dokumentom. Ono što čini razliku arhivskog sustava naspram klasičnog 'share storage' sustava su deskriptivni podaci (metapodaci) koji se dodjeljuju uza svaki dokument.
Jedno takvo moderno i fleksibilno rješenje ponudila je i Financijska agencija sa svojim servisom e-Arhiv. Navedeni servis namijenjen je svim poslovnim subjektima bez obzira na njihovu veličinu i vrstu elektroničke dokumentacije. Prilagodljivost korisnicima riješena je različitim modelima pristupa servisu pa se tako malim korisnicima omogućava pristup putem web-aplikacije, a veći mogu postići potpunu automatizaciju sa svojim internim poslovnim sustavima i arhiviranje provoditi direktno iz njih na način da ostvare integraciju putem webservisa. Na taj način korisnik nikad ne mora napustiti svoje interno softversko rješenje, a njegov se sustav ne mora brinuti o načinu arhiviranja dokumentacije. Kvaliteta arhivskih sustava krije se upravo u mogućnostima upravljanja opisnim podacima (metapodacima) i čim boljem opisu arhivske građe.
Dobra organizacija i opis podataka središnji je dio svakog arhivskog sustava. Sve daljnje funkcionalnosti su nadogradnja koja se u određenoj mjeri oslanja upravo na organizaciju i opis arhiva. Karakteristika arhivskih sustava koja je zanimljiva većini poslovnih subjekata je osiguranje integriteta arhiviranih dokumenata. Iako postoji više načina njegova ostvarivanja, u duhu elektroničkog poslovanja mogli bismo reći da je jedan od najelegantnijih onaj koji uključuje izradu elektroničkog pot- pisa i vremenskog žiga nad svakim arhiviranim dokumentom.
Tako generirani elektronički potpis i vremenski žig korisnik može preuzeti uza svaki arhivirani dokument, a provjeru obaviti putem bilo koje aplikacije za verifikaciju po korištenom standardu AdES.
Osim omogućavanja integriteta arhiviranih dokumenta, većina korisnika imat će potrebu za nekim oblikom njihova referenciranja. Pritom se ponajprije misli na stvaranje međusobnih veza dokumenata s dokumentom bez potrebe za formiranjem nove strukture za pohranu, što obično uzrokuje nove instance istih dokumenata i nepotrebno umnažanje arhivske građe. Dokumenti se tako međusobno povezuju neovisno o njihovoj lokaciji pohrane, a krajnji korisnik treba znati doći isključivo do jednog dokumenta kako bi dohvatio sve povezane dokumente.
Sasvim je razvidno kako različiti poslovni subjekti i različita poslovna dokumentacija mogu imati potpuno različite zahtjeve nad arhivskim sustavom.
Elektronički arhivski sustavi, može se zaključiti, ne predstavljaju digitalnu revoluciju, ali su esencijalna komponenta modernog elektroničkog poslovanja. Pravilnim odabirom modernog i fleksibilnog ar- hivskog rješenja možemo olakšati i ubrzati svoje poslovanje te smanjiti rizike nastale uslijed gubitka poslovne dokumentacije.
Karakteristike modernog i fleksibilnog arhivskog sustava:
• Arhiviranje i rukovanje bilo kojim tipom elektroničkog dokumenta
• Fleksibilno upravljanje hijerarhijskom strukturom za pohranu
• Fleksibilna klasifikacija dokumenata
• Fleksibilno upravljanje metapodacima
• Napredne opcije pretrage
• Osiguranje povjerljivosti i integriteta
• Kontrola pristupa
• Dokumentiranje životnog ciklusa arhivskog dokumenta
-
U DNEVNIKU NOVE TVRazrednica kojoj su maturanti kupili automobil: "Nisam navikla na ovakve stvari. Ovo je priča o njima"
-
vlasti pozivaju na oprezRijedak i opasan virus širi se Njemačkom: Gotovo svi zaraženi umiru, cjepiva nema
-
emotivno pismoSandra Elkasević šokirala sportski svijet: "Ovo je jedna od najtežih stvari koje sam napravila"
