Svijet je pozorno pratio povratak satelita ERS-2, a on se srušio na drugoj strani svijeta

Gotovo 30 godina star satelit ERS-2 Europske svemirske agencije, sretno je pao u Tihi ocean i tako završio svoj životni vijek. Satelit koji nije u upotrebi od 2011. godine, nekontrolirano se spuštao prema Zemlji, a oči cijelog svijeta bile su usmjerene prema nebu, ne bi li promatrale njegovo izgaranje u atmosferi. 

tri vijesti o kojima se priča Dobar glas daleko se čuje Otkriće u Zagorju: Žene iz cijele Hrvatske dolaze u bolnicu o kojoj se sve više govori Severe Weather Europe Objavljena nova prognoza za travanj: Nakon zatopljenja stiže preokret, evo što se očekuje Šok u zajednici U teškoj nesreći u susjedstvu poginuo svećenik i njegova supruga: Djeca na liječenju u Hrvatskoj

Iako se očekivalo da će se satelit srušiti na Zemlju negdje na ističnoj obali Afrike, ESA je, nakon što ga je izgubila s radara i drugih sustava koji su ba pratili, objavila kako je pao u Tihi ocean, između Havaja i Aljaske. 

UPDATE 19:30 UTC (20:30) CET

We have confirmation of the atmospheric reentry of ERS-2 at 17:17 UTC (18:17 CET) +/- 1 minute over the North Pacific Ocean between Alaska and Hawaii.

Coordinates: https://t.co/BNX4K1YxW2

— ESA Operations (@esaoperations) February 21, 2024

Nekontrolirani ponovni ulazak u atmosferu dugo je bio uobičajena metoda za zbrinjavanje svemirskih objekata na kraju njihove misije, rekao je Tim Flohrer, voditelj ESA-inog Ureda za svemirski otpad. Vidimo objekte slične veličine ili veće od ERS-2 kako ponovno ulaze u atmosferu više puta svake godine.

Kako ističu iz ESA, ponovni ulazak ERS-2 u Zemljinu atmosferu bio je 'prirodan'. Preostalo gorivo potrošeno je tijekom deorbitiranja kako bi se smanjio rizik od unutarnjeg kvara koji bi uzrokovao raspadanje satelita na dijelove dok je još na visini koju koriste aktivni sateliti. 

Podsjećaju kako je ovo bila najbolja opcija za zbrinjavanje satelita s obzirom na način na koji je dizajniran 1980-ih. 

Inače, europski satelit za daljinsko očitavanje, ERS-2, lansiran je prije gotovo 30 godina, 21. travnja 1995. zajedno s gotovo identičnim ERS-1. Tijekom svog radnog vijeka pružio je neprocjenjive dugoročne podatke o kopnenim površinama Zemlje, temperaturama oceana, ozonskom omotaču i opseg polarnog leda koji je revolucionirao naše razumijevanje Zemljinog sustava.

ERS sateliti pružili su nam nova saznanja o našem planetu, kemiji naše atmosfere, ponašanju naših oceana i učincima aktivnosti čovječanstva na naš okoliš – stvarajući nove prilike za znanstvena istraživanja i primjene, rekla je ESA-ina direktorica programa za promatranje Zemlje, Simonetta Cheli.

Ovakvo, nekontrolirano spuštanje satelita, više nije "zlatni standard" u svemirskom istraživanju. No, kako se u orbiti i dalje nalaze stariji sateiti, ESA nastavlja ulagati napore u rješavanje svojih starijih satelita (kao što su ERS-2, Aeolus, Cluster i Integral) na održivije načine nego što je prvotno planirano.