Nova studija istražuje izvedivost korištenja dijamantnih nanočestica za ubrizgavanje aerosola u stratosferu (SAI) u svrhu suzbijanja globalnog zatopljenja. Istraživanje pod vodstvom klimatskog znanstvenika Sandra Vattionija iz švicarskog Federalnog instituta za tehnologiju u Zurichu (ETH Zürich) izračunalo je da bi stotine trilijuna dolara vrijedne te čestice mogle pomoći u hlađenju planeta. Ideja je reflektirati sunčevu svjetlost od Zemlje, slično načinu na koji su vulkanske emisije povijesno utjecale na klimu na našem planetu.
Pročitajte i ovo
Nije prvo rješenje, već mogući odgovor na najgori scenarij
Iako SAI nije prvo rješenje koje treba razmotriti, jer smanjenje emisija fosilnih goriva ostaje najizvodljivija opcija, Vattionijeva studija nudi uvid u moguće odgovore u najgorem slučaju. Njegov tim ispitao je sedam različitih materijala, uključujući sumporov dioksid, dijamant, titanijev dioksid, glinicu, kalcit i silicijev karbid, kako bi utvrdio njihovu učinkovitost u odbijanju sunčeve svjetlosti.
Povijesno gledano, sumporov dioksid (SO2) bio je popularan kandidat za geoinženjering zbog svoje uloge u prirodnim klimatskim hlađenjima. No, kako Vattionijevo istraživanje naglašava, sumporni dioksid ima značajne nedostatke, poput oštećenja ozonskog omotača i stvaranja kiselih kiša. Iako bi ispuštanje desetaka milijuna tona plina u atmosferu više nego vjerojatno smanjilo prosječnu globalnu temperaturu za nekoliko stupnjeva, možda nam se neće svidjeti nuspojave, navode autori studije koja je objavljena u časopisu Geophysical Research Letters.
Astronomski troškovi
Modeli znanstvenika uzeli su u obzir ponašanje čestica, apsorpciju topline i atmosferske reakcije. Jedan problem s mnogim česticama je njihova sklonost prebrzom taloženju, što ih čini neučinkovitima. Drugi, poput sumpora, mogu zadržati toplinu, zagrijavajući stratosferu i mijenjajući zračna strujanja. Međutim, dijamantne nanočestice pokazale su se kao najbolja opcija zbog svoje stabilnosti, nedostatka reaktivnosti i sposobnosti da ostanu suspendirane dovoljno dugo u atmosferi za učinkovito hlađenje.
Dok je sumpor i dalje najjeftinija opcija s oko 250 dolara po megatoni, dijamanti, iako prikladniji za taj zadatak, koštali bi astronomskih 600.000 dolara po megatoni. Taj bi trošak mogao narasti u desetke ili stotine trilijuna dolara. Studija priznaje te više nego značajne značajne financijske i praktične izazove, zaključujući da rezultati potvrđuju koliko smo daleko od implementacije SAI-a kao rješenja za globalno zagrijavanje.
Izvor: Science Alert
