Dana 1. studenog 2024., u 12:49, srušila se nadstrešnica novorenoviranog kolodvora u Novom Sadu pritom ubivši 15-ero ljudi. I od tada u Srbiji nije više ništa isto.
Kako su srpske vlasti predvođene Srpskom naprednom strankom Aleksandra Vučića dosta nemušto krenule s istragom zlodjela u koje su do lakta uronjeni, ali zato poprilično vješto započeli s operacijom zataškavanja, započeo je bunt tamo gdje su ga vlastodršci ponajmanje očekivali - među studentima.
Započelo je s blokadama pojedinih fakulteta, pa se širilo i na sve ostale, a onda i na srednje škole, pa kako je SNS-ova vlast uz sekundiranje režimskih medija pokušavala na sve načine slomiti otpor s kakvim se do sada nisu susreli, tako je otpor postajao sve jači i rašireniji.
Okupljeni u plenumima, s disperziranim vodstvom bili su neuhvatljivi uhodanim praksama SNS-a, Informera i Pinka kao partizani švabama u jugoslavenskim filmovima.
I zadnjih dana, kako u nemoći pribjegavaju nasilju, batinama i gaženjima automobilom, SNS i Aleksandar Vučić krenuli su putem bez povratka. Sve im se bumerangovski vraća u vidu nikad veće blokade autokomande u Beogradu, kao i ove trenutne 24 satne blokade tri mosta u Novom Sadu za tri mjeseca neraskrinkavanja istine o smrti nedužnih ljudi pod nadstrešnicom željezničkog kolodvora.
"Dozvolite mi da vam se predstavim, ja sam Bojana Vunturišević, muzičarka. Najponosnija sam jer sam sestra jedne studentice, koja je sinoć sa svojim kolegama došla iz Beograda u Novi Sad. Prije 35 godina netko je ovdje upalio mrak, taj mrak progutao je živote naših baka i djedova, naših roditelja, i dobar dio naših života, ali živote naše djece progutati neće. Taj mrak oduzeo nam je bliskost, nježnost, lijepu riječ. Vi studenti, pokazali ste da u tom mraku nismo sami. I da ćemo zajedno upaliti svjetlo. Sve vas molim da u ovoj našoj zajedničkoj borbi ne zaboravimo roditelje koji su izgubili svoju djecu 3. i 4. svibnja, koje ova država nije prigrlila nego ih je ostavila same u nesagledivom bolu. U ovoj borbi, ne zaboravljamo ni poniženu obitelj poginulog radnika tvornice iz Lučana, obitelj Milivojević. Ne zaboravljamo Donu, bijelog zeca, žrtve požara u domu čija imena ne znamo. Dragi studenti, đaci, građani, seljaci, prosvjetari, radnici... Pozivam vas da ispustite krik", poručila je Bojana Vunturišević na blokadi tri mosta u Novom Sadu.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
