Erdoganov plakat u Istanbulu
Erdoganov plakat u Istanbulu Foto: Afp

Od početka ruske invazije na Ukrajinu zemlje Zapada drže da svi oni koji jednostrano ne osude agresora zapravo uzimaju njegovu stranu u sukobu. Tom narativu prkosi samo jedna država - Turska. Uspješno izaziva američko bipolarno viđenje svijeta zahvaljujući svojem članstvu u NATO-u, a kako stvari zasad stoje, u njega neće pustiti Švedsku.


"Švedska ne može očekivati ​​potporu Turske za svoje članstvo u NATO-u", konačno je zaključio turski predsjednik, nekoliko dana nakon što je primjerak Kur'ana spaljen na prosvjedu u Stockholmu. Mjesecima pratimo kako dvije skandinavske zemlje, odlučne da se pridruže vojnom savezu, ispunjavaju uvjete koje pred njih stavlja Ankara. Unatoč protivljenju udruga za ljudska prava pristale su Turskoj isporučiti tražitelje političkog azila, tj. kurdske teroriste, ovisno koga se pita. Za jednu od njih, čini se, sve to bilo je uzalud.

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg osudio je Erdoganov stav. U intervjuu za njemački Die Welt poručio je da je sloboda izražavanja dragocjena roba, zbog čega čin radikalnog desničarskog palitelja svete knjige, koliko god bio neprimjeren, nije nezakonit. Ali Erdogan je rekao svoje. "Oni koji dopuštaju takvo bogohuljenje ispred našeg veleposlanstva više ne mogu očekivati ​​našu potporu za svoje članstvo u NATO-u." Nakon ovakvog nemogućeg zahtjeva, da se procesuira građanina EU-a zbog blasfemije, nameće se pitanje - iskušava li Turska granice zbog vlastitog interesa ili ih namjerno prelazi u interesu Rusije?

Prijateljstvo Rusije i Turske

Prorežimski ruski portal RIA Novosti, koji piše ono što se u Kremlju priča, objavio je svoja predviđanja za 2023. godinu i u njima veliki dio posvetio odnosima s Turskom. "Unatoč činjenici da rast turskog utjecaja na postsovjetskom prostoru ne može ne smetati Moskvi, Vladimir Putin uspijeva pronaći balans interesa s Erdoganom. Turska bi trebala nastaviti svoju ofenzivnu vanjsku politiku, što doprinosi njezinoj neovisnosti, a održavanje raznolikih veza s Rusijom u tom smislu može joj samo koristiti", navodi se. Turska ovisi o ruskom plinu (čak 40 posto uvoza), njezinim milijunima turista, a opseg bilateralne trgovine zemalja premašuje 30 milijardi dolara. Međutim, njihovo savezništvo najvažnije je u Siriji.

"Dok je razumijevanje SAD-a prema Rusiji vrlo crno-bijelo, realnost za Tursku, zemlju koja dijeli susjedstvo i projicira moć i utjecaj na istu regiju, jest da postoji samo mnogo nijansi sive", rekao je Yusuf Erim, analitičar turske državne televizije TRT za DNEVNIK.hr. Na sjeveru zemlje razorene ratom Turska je stvorila tampon-zone koje ne bi mogle postojati bez ruskog odobrenja. Dvije zemlje podržavaju suprotstavljanje strane u sukobu, ali tako pružaju diplomatske platforme za komunikaciju Assadova režima i sirijske oporbe. Iako oslabljena invazijom na Ukrajinu, Rusija bi još uvijek mogla pomoći Asadu da napadne područje Idliba i tako pokrene novi izbjeglički val u Tursku. Ovaj rizik jamac je čvrstog prijateljstva koje uspješno odolijeva snažnim izazovima. Od atentata na ruskog veleposlanika u Turskoj 2016. do 34 ubijena turska vojnika u ruskom zračnom napadu u Idlibu, Erdogan i Putin bili su skloni oprostu.

Turska u blokovskoj podjeli svijeta

Kada se pokušava objasniti ovo savezništvo, neki ističu veze između dviju država još iz dana Ataturkova proglašenja republike kada je Sovjetski Savez ekonomski i vojno pomagao mladu državu u ratu protiv Grčke. Međutim, nakon II. svjetskog rata u hladnoratovskoj podjeli svijeta Turska se opredjeljuje za Trumanovu doktrinu s ciljem ograničavanja širenja sovjetskog utjecaja, ulazi u NATO i djeluje kao američki saveznik u desetljećima koja dolaze. Kao sekularna država unatoč vjeroispovijesti većine stanovništva država uključenih u sukob, tijekom rata između arapskih zemalja i Izraela staje na stranu potonjeg. Iako danas izgleda kao da je Erdoganovim dolaskom na vlast 2003. zemlja krenula u nekom drugom smjeru, to zapravo nije do kraja točno. Gospodarska i politička stabilnost nakon desetljeća nemira dovele su 2005. do službenog otvaranja pregovora o ulasku Turske u Europsku uniju.

Erdoganov plakat u Istanbulu Recep Tayyip Erdogan i Mustafa Kemal Ataturk (Foto: Afp)

Međutim, što je dulje bio na vlasti, Erdogan je sve uspješnije gradio režim suprotan sekularno-demokratskoj tradiciji, dok je istovremeno jačao njegovu gospodarsku i geopolitičku poziciju. Turska više ne pokušava biti periferni dio Europe, već stvara regionalni gravitacijski centar. Dok je država 2008. imala čak 88 posto vanjskopolitičkih odluka i deklaracija usklađenih s EU-om, do 2016. taj je udio prepolovljen, a u 2022. iznosio je tek sedam posto. Ako pak u Europi zanemarimo kako se subjektivno osjećamo spram rastućeg autoritarizma i sve očitijeg demokratskog kolapsa u zemlji od 88 milijuna ljudi, vidjet ćemo da se time za Zapad praktički ne mijenja gotovo ništa. SAD je i dalje najveći opskrbljivač Turske oružjem, a EU njezin najveći trgovinski partner.

"Specijalna operacija i mir"

Ne nužno prijateljski, ali korektni i konkretni odnosi sa SAD-om i Rusijom doveli su Tursku u vrlo specifičnu situaciju u kojoj je postala medijator između zaraćenih strana u Ukrajini, a takvih nastojanja kronično nedostaje. Ukrajinci mogu biti i jesu zahvalni zbog slanja dronova koji su pomogli obraniti Kijev, kao i zbog zabrane prolaska ruskim ratnim brodovima u Crno more. Ankari se može pripisati i najveći diplomatski uspjeh od početka invazije - natjerala je Rusiju da ublaži svoju pomorsku blokadu Ukrajine kako bi se nastavio izvoz žitarica morem.

Zasluženo, Turska je tim potezima dobila pokriće za izbjegavanje zapadnih sankcija Rusiji i vrlo plodonosan nastavak poslovanja koji se cijeni i na domaćoj sceni. "Kao članica NATO-a i saveznik Sjedinjenih Država, nemoguće je da Turska bude neutralna između SAD-a i Rusije, ali je za njezine interese i regionalnu stabilnost ključno da Ankara održava ravnotežu između obiju supersila. Ravnoteža je stup turske vanjske politike" objašnjava nam analitičar. Osobito je važno za Ukrajinu neupitno poštovanje njezinih teritorijalnih granica koje podrazumijeva stanje prije 2014., dakle i Krim. Iz svega navedenog možemo zaključiti kako je strah da Erdogan po pitanju Švedske djeluje u interesu Moskve mimo zajedničkih interesa NATO-a neopravdan, ali to ne znači da ne djeluje mimo zajedničkih interesa NATO-a u isključivo svoju korist.

Za vanjski problem - uzrok tražiti unutra

"Nedavno spaljivanje Kur'ana u Stockholmu izazvalo je mnogo bijesa u Turskoj i muslimanskom svijetu. Iako taj odvratni čin nije povezan s turskim uvjetima za članstvo Švedske u NATO-u, učinio je Švedsku vrlo toksičnim pitanjem u Turskoj. Čisto sumnjam da ćemo vidjeti bilo kakav pozitivan napredak u pogledu švedske kandidature za NATO sve dok tursko javno mnijenje ne omekša", vrlo jednostavno i jasno objašnjava Yusuf Erim.

Erdogana ove godine očekuju najneizvjesniji izbori dosad, pa će vanjska politika do svibnja za kada su raspisani biti stavljena u službu unutarnje. Čini se kako je za Švedsku je najrealnija opcija da tek tada ponovno otvori ovo pitanje.

Još brže do svakodnevnih vijesti prilagođenih tebi. PREUZMI
Još lakše do najnovijih vijesti o poznatima. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju