"Kurdska regionalna vlada bi trebala osigurati dobrobit te zarobljene djece nakon što su živjeli pod Islamskom državom, a ne zlostavljati ih", rekao je Lama Fakih, zamjenik direktora HRW-a za Bliski istok. "Brutalno zlostavljanje djece izaziva lažna priznanja, može izazvati doživotnu patnju i "zamagljuje" moralnu granicu između Islamske države i njezinih neprijatelja".
Pročitajte i ovo
"Cijelog me polio vodom, namjestio aparat na 16 i pustio struju. Nisam to mogao podnijeti. Imao sam osjećao da će mi iskočiti oči" U prosincu, članovi HRW-a su posjetili Erbil, četvrti grad po veličini u Iraku i neslužbena prijestolnica Kurdistanske autonomne regije, gdje su razgovarali s 19 od najmanje 183 dječaka koje drži kurdska milicija (Asayish). Čak 18 od 19 ispitanih su Suniti i svi osim jednog su aktivistima HRW-a ispričali kako su pretrpili fizičko i psihičko zlostavljanje nakon što su zarobljeni.
Dječaci su ipričali kako su bili mučeni tijekom ispitivanja. Čak ni nakon priznanja da su pripadali Islamskoj državi, od kojih su neka bila istinita a neka izmišljena da bi se zadovoljilo tamničare, mučenja nisu prestala jer su snage sigurnosti jednostavno izmislile neke druge optužbe. S povezom na očima djeca su bila prisiljena "potpisati" priznanje otiskom prsta, bez da im je itko rekao što piše u sadržaju dokumenta kojeg potpisuju.
"Ispitivač je sa sobom u sobu donio nekakav aparat na kojem je pisalo 10, 14 i 20. Okrenuo je na 14 i stavio žice na nožne palce moje lijeve i desne noge i upalio ga. Osjetio sam kako mi struje prolazi tijelom i tada mi je rekao da priznam da sam član Islamske države. Rekao sam ne. Ostavio me oko pola sata, a zatim se vratio i opet me pitao hoći li priznati. Cijelog me polio vodom, namjestio aparat na 16 i pustio struju. Nisam to mogao podnijeti. Imao sam osjećao da će mi iskočiti oči", ispričao je dječak pod pseudonimom Sammi koji je na kraju priznao da je pripadnik Islamske države.
Prekrili su mi lice ručnikom i omotali ga vrpcom. Onda je uzeo plastičnu cijev i tukao me od 9 ujutro do 17 sati i tražio me da priznam. Zatim mi je skinuo hlače i rekao "je*** ću te ako ne kažeš da si pripadnik Islamske države" "Prekrili su mi lice ručnikom i omotali ga vrpcom. Nisam mogao disati i molio sam ih da mi naprave mali otvor. Onda je uzeo plastičnu cijev i tukao me s njom. Tukao me od 9 ujutro do 17 i tražio me da priznam. Rekao mi je da ću ostati u toj sobi 5 dana ako ne priznam. Zatim mi je skinuo hlače i rekao "je*** ću te ako ne kažeš da si pripadnik Islamske države", ispričao je drugi dječak, Yassir, koji je također potpisao dokument priznanja.
HRW je izvijestio da su na najmanje pet dječaka još vidljivi tragovi mučenja poput ožiljaka od paljenja cigaretom. Ostaje nejasno jesu li navodni članovi Islamske države službeno optuženi za zločine jer niti jednom od njih nije bio dopušten kontakt s odvjetnikom, a samo je njih 7 bilo dopušteno da kontaktiraju svoje obitelji.
Istražitelji HRW-a kažu kako ih je većina porekla bilo kakvu povezanost s Islamskom državom, ali da su neki priznali da su se pridružili džihadistima zbog obiteljskih veza, želje da zarade novac ili pritiska kojem su ih izložili regruteri.
"Legitimna briga za sigurnost ne daje sigurnosnim snagama dozvolu da tuku i maltretiraju djecu i da ih izlažu elektrošokovima. Mnoga djeca koja su pobjegla od Islamske države trebaju pomoć, a suočeni su s novim zlostavljanjima od strane Asayish snaga", rekao je Fakih.
HRW je napisao pismo predsjedniku Kurdske regionalne vlade Masoudu Barzaniju i zatražili su objašnjenje. Odgovor su dobili od Dindara Zebarija, predsjednika Visokog odbora KRG-a za procjenu i odgovor na međunarodna izvješća. On je naveo lokalne propise koji se odnose na uhićenja djece, no "nije odgovorio niti na jedan od konkretnih tvrdnji".
"Nisu zabilježeni slučajevi da se netko žalio na postupak uhićenja ili loše postupanje u pritvoru", napisao je Zebari.
