Činjenica da je Michael Flynn, savjetnik za nacionalnu sigurnost, otišao nakon samo četiri dana na dužnosti jer su otkriveni njegovi razgovori s Rusima daje rijetku prigodu da se zaviri u to kako zaista funkcionira američka "deep state", skrivena država, piše časopis Foreign Policy.
Pročitajte i ovo
Dok se povijesno termin "deep state" koristio kada se govorilo o vladi koja iz sjene kontrolira ili utječe na ključne elemente državne politike, on je ponovno dobio na važnosti u SAD-u s predsjednikom Donaldom Trumpom gdje se mediji njime referiraju na djelovanje obavještajne zajednice ili birokrate u izvršnoj vlasti koji vode politiku kroz curenje dokumenata.
"Ovo je priča ne o nekontroliranim obavještajnim agencijama koje divljaju izvan zakona, nego o golemoj unutarnjopolitičkoj moći koju su uspjele steći u njegovu okviru", piše FP.
Sada se zna da su FBI i NSA, u skladu sa zakonom, aktivno nadzirali telefonske pozive i čitali SMS-ove koje je slao i koji su slani ruskom veleposlaniku u SAD-u, Sergeju Kisljaku.
Iako je načelno 'top secret' ime pojedinca koji je pod nadzorom, ovo je bila neka vrsta 'javne tajne' i Kisljak je vjerojatno sumnjao da je pod nazorom.
Postoje brojni zakoni koji određuju kako distribuirati informacije koje se sakupe takvim nadzorom. A ovaj slučaj krenuo je nakon što su u javnost procurile informacije o uključenosti Mikea Flynna.
Jedna je stvar ako razgovori koji se prisluškuju nemaju nikakvu obavještajnu važnost - poput narudžbe pizze kasno navečer - a druga kada analitičar koji sluša Kisljaka može čuti s druge strane nekoga tko se predstavlja kao dužnosnik američke vlade - poput: "Mike Flynn na telefonu".
Tu se pokreće cijeli mehanizam i to postaje materijal čija je distribucija iznimno ograničena.
Za svaku stvar drugačiju od uobičajene - a ovaj slučaj bi to svakako bio - čelnik ureda za nacionalnu sigurnost treba biti obaviješten te se sirovi transkript predaje direktoru FBI-ja ili njegovom zamjeniku.
U ovom slučaju postojale su tri serije komunikacija između Flynna i Kisljaka od kojih je barem jedna tekstualna poruka.
Prva je bila 18. prosinca, a zadnja 30. prosinca, dan nakon što su nametnute sankcije protiv ljudi koje je ruski veleposlanik poznavao - zapravo špijuna koji su se predstavljali kao diplomati.
FBI je puno toga potom morao razmotriti
Flynn je bio bivši visoki dužnosnik obavještajne službe koji u tom trenutku nije imao funkciju.
Potom, tu je politički kontekst: SAD su željele znati zbog čega je Rusija odlučila da neće donijeti protumjere za sankcije.
Konačno, najvažnije je što je Flynn razgovarao s veleposlanikom zemlje koja je bila optužena da se miješala u predsjedničke izbore na kojima je pobijedio njegov šef.
Bez obzira na sadržaj onoga što je Flynn rekao, bilo bi nemarno da je FBI odlučio minimalizirati ili ignorirati pozive samo zbog toga što je Flynn bio građanin nad kojim se nije vršio nadzor budući da je već ranije dobio "sigurnosno jamstvo".
Da je ministarstvo pravosuđa mislilo da je Flynn agent neke strane zemlje - a za to nema ni mrve dokaza - ono ga je moglo staviti pod normalni nazdor.
Rijetko kada FBI ili NSA distribuiraju sirovi transkript izvan kontroliranih kanala, ali u ovom slučaju imali su obvezu dati Flynnove transkripte Vijeću za nacionalnu sigurnost (NSC) - u kojem su tijekom siječnja još sjedili ljudi iz Obamine administracije.
Negdje polovicom siječnja otkrivena je konverzacija novinaru Davidu Ignatiusu iz The Washington Posta i Flynn je zanijekao da se razgovaralo o sankcijama. Nekoliko dana kasnije potpredsjednik Mike Pence ponovio je Flynnova jamstva da se uglavnom radilo o logističkoj pripremi daljnjih poziva kada Trump bude predsjednik.
U tom trenutku, nekoliko dana prije Trumpove inauguracije, za slučaj su znali agenti FBI-ja, neki dužnosnici NSC-a kao i nekoliko ljudi iz ministarstva pravosuđa - i svi su oni znali da sadržaj poziva nije odgovarao onome što je Flynn o njima rekao.
Direktor FBI-ja James Comey nije smatrao da je Flynnova interpretacija razgovora predstavljala rizik za nacionalnu sigurnost. Možda je osjećao da bi uoči inauguracije bilo neprikladno potezati to pitanje, piše Foreign Policy.
Međutim, ipak je htio znati više, pa su agenti poslani u Bijelu kuću na razgovor s Flynnom nekoliko dana nakon inauguracije. Ne zna se što su čuli, ali nakon toga je Bijela kuća informirana da postoji kontradikcija između onoga što je Flynn zaista rekao i onoga što on inzistira da je rekao.
Postavlja se pitanje što je radila Bijela kuća dok je tjednima probavljala tu informaciju, piše časopis.
Objašnjenje je međutim možda ono najjednostavniije. Nekompetencija ili neučinkovitost Bijele kuće nasuprot pronicljivosti obavještajnih agencija u korištenju njihovih povlastica i moći. (Hina)
