Južnoamerički mit o El Doradu, s druge strane, otkriva pravu prirodu to tom kontinentu i ljudima koji su tamo nekoć živjeli. Za njih El Dorado nikad nije predstavljao mjesto, nego vladara, koji se prema njihovoj predaji, prekrivao zlatom od glave do pete svakog jutra te ga ispirao u svetom jezeru svake večeri, prenosi BBC.
>> Napokon pronađen El Dorado?
Prava priča iza mita polako se prikupljala tijekom posljednjih godina, koristeći kombinaciju ranih povijesnih tekstova i novih arheoloških istraživanja.
U samom srcu te priče stoji ritualna ceremonija, koju je predvodio narod Muisca, koji su žive u središnjoj Kolumbiji, od 9. stoljeća do dan danas.
Kad bi odabrali kandidata za novog vođu zajednice, koji bi obično bio nećak bivšeg vođe, započeo bi dugi proces inicijacijom koji kulminira finalnim činom odlaska splavom na središte jezera, poput jezera Guatavita, koje se nalazi u središnjoj Kolumbiji.
Okružen četvoricom svećenika, koji su nosili ukrasno perje, zlatne krune i ornamente po tijelu, izabrani vođa, u potpunosti obnažen, ali prekriven zlatnom prašinom, ponudio bi bogovima dragocjene predmete, bacajući ih u jezero.
Jednom kad bi se našli na samom središtu jezera, jedan od svećenika bi podigao zastavu, kako bi utišao okupljeno mnoštvo na obali. Nakon toga okupljeno mnoštvo bi vikom odobravanja odalo poštovanje i predanost novom vođi s obale.
'Za Muisce danas, isto kao i za naše pretke, zlato ne predstavlja ništa više od dara za bogove... zlato nam ne predstavlja bogatstvo', pojasnio je Enrique Gonzales, potomak tog drevnog naroda.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
