Ovo je 10 najopasnijih mjesta na svijetu, samo jedan posjet može biti smrtonosan

Otoci antraksa

Pročitajte i ovo ostali bez struje Zbog ruskog granatiranja izvanredno stanje u nuklearki Černobil 30 godina od Černobila OSTALI OŽILJCI Izloženost radioaktivnosti raste, ljudi jedu radioaktivnu hranu

tri vijesti o kojima se priča JAVLJA POLICIJA Tragedija u Slavoniji: Jedna osoba poginula na farmi Užas u Berlinu Tragedija u dječjem vrtiću: Vrata pritisnula mališana i ubila ga Nastale strašne bujice Nevrijeme u europskoj zemlji uzrokovalo biblijsku katastrofu: Bujica nosila automobile, ima i mrtvih

Kao što i sam naziv upućuje, jedno od najopasnijih mjesta na svijetu tri su otoka na kojima su Velika Britanija, Sjedinjene Države i Sovjetski Savez izvodili pokuse s antraksom. Iako su sve tri sile nakon niza godina izvođenja pokusa planirale očistiti otoke od ostataka tog biološkog oružja, ni Rusi na otoku Vozrozhdeniya, kao ni Amerikanci na otoku Plum nisu to napravili do kraja, samo je Gruinard na obali Škotske donekle siguran tek zbog dužeg vremenskog perioda otkad su provođeni testovi.

Demilitarizirana korejska zona

Iako bi nešto što je demilitarizirano trebalo biti i donekle sigurno za posjet, ovaj dio korejske zemlje između Sjeverne i Južne Koreje još uvijek je ničija zemlja koja bi mogla biti fatalna za svakog ''uljeza''. Skoro 250 kilometara duga i 4 kilometra široka, ova je zona jedna od najvećih nerazminiranih površina na planetu. Ipak, na obje strane zone stacionirane su baze ovih dviju država koje su i danas u lošim odnosima i koje se brinu da nema neočekivanih posjetilaca.

Rudarski grad u Coloradu

Gradić Gilman u središtu SAD-a poznat je kao rudarski grad koji je bio središte velike pomame za srebrom 1886. godine. No danas je Gilman grad duhova zbog trajne evakuacije koju je 1984. izdala Agencija za zaštitu okoliša. Upravo je rudnik ovaj grad na kraju doveo na rub egzistencije. Loše uređeni rudarski sustavi doveli su do kontaminacije vode koja je imala tragove nekoliko vrsta štetnih kemikalija i elemenata poput cinka, žive i arsena.

Otočje Bikini 

Možda ste već čuli za atomske pokuse 1950-ih godina na Bikiniju, ali niste znali koliko su oni zapravo utjecali na život tog nekad izoliranog tropskog raja. Domaće je stanovništvo zbog posljedica atomskih testiranja bilo u izbjeglištvu 71 godinu. Bombe koje su se testirale na području Bikinija bile su tisuću puta jače od onih bačene na Hiroshimu i Nagasaki i potpuno su devastirale tri otoka, koji su naravno i danas nenaseljeni, ali, začudo, postoji još nekolicina domaćih stanovnika koji su odlučili ostati unatoč radijaciji.

Picher u Oklahomi

Ako vas iz nekog nepoznatog razloga zanima kako to izgleda otrovati se živom, sigurno ne želite propustiti rijedak biser u Oklahomi. Još jedan grad duhova, Picher je također napušten prema uputi Agencije za zaštitu okoliša, ali prvenstveno zbog nekontroliranih podzemnih iskapanja koja su dovela do urušavanja nekoliko stambenih zgrada. Tek tu dolazimo do štetnih tvari koje su s vremenom izbile na površinu nakon što je cijeli grad zapravo izgrađen na dijelovima rudnika žive i cinka.

Wittenoom u Australiji

Trebalo nam je nekoliko godina da shvatimo, ali azbest je opasan za ljudsko zdravlje te posljedično i smrtonosan. Mali grad Wittenoom bio je najveći proizvođač plavog azbesta na kontinentu 1960-ih godina, stoga je do 2013. bio pod izolacijom zbog visoke koncentracije azbesta koji se proširio na čitavo bliže područje. Ipak, i ovdje postoji nekoliko posebno privrženih ljudi, točnije njih troje koji su bez obzira na sve odlučili ostati, i dobiti azbestozu.

Centralia u Pennsylvaniji

Još jedan rudarski grad, ali ovaj put u podzemlju nije rudnik već prava paklena zemlja. Ovo je mjesto koje gori zadnjih 55 godina, a moglo bi gorjeti i još narednih 250 ako procjene budu točne. Svatko tko bi se usudio posjetiti ovo mjesto ne bi tek dobio opekline, već bi ga vrlo vjerojatno progutala zemlja zbog neprestanog propadanja tla.

Černobil u Ukrajini

Jedna od najvećih nuklearnih katastrofa u povijesti dogodila se u Ukrajini 1986. godine. S obzirom na to da je sustav donekle funkcionirao, sigurnosne mjere uspjele su spriječiti da katastrofa zahvati veći dio Europe. U nesreći je izravno od radijacije poginula 31 osoba. Zbog ogromne količine radijacije od tada se 30 kilometara u svim smjerovima proglasila posebna zona sa zabranom pristupa i naseljavanja sljedećih 20.000 godina.

Aralsko more

Aralsko more prije je bilo veliko jezero između Kazahstana i Uzbekistana, ali zahvaljujući razornim klimatskim promjenama danas jezera gotovo i nema. Kao što je već spomenuto, na jezeru se nalazio i otočić na kojemu je Sovjetski Savez vršio atomske testove, no kada je nestalo vode, prestali su i pokusi, a Aralsko more postalo je Aralska pustinja. U zadnjih 30 godina jezero se smanjilo na 10% svoje početne veličine i prozvano je jednom od najvećih prirodnih katastrofa na Zemlji.

Fukushima u Japanu

Za kraj, nije teško pogoditi tko zaslužuje prvo mjesto najopasnije zone na svijetu. Prije samo šest godina potres je potaknuo cunami koji je doslovno razvalio nuklearnu elektranu u Fukushimi te doveo do tri eksplozije. Ova nevjerojatna katastrofa do danas nije razriješena, ali sve činjenice upućuju na to da pogon nije odgovarao uvjetima sigurnosti. Zbog radijske kontaminacije potpuna je zabrana pristupa na 20 kilometara u svim smjerovima, ali radijacija je osjetna i mnogo šire.