Povijesni vikend pred Turskom: ''Ako referendum prođe, imat ćemo nastavak tenzija''

Pročitajte i ovo Rat peticijama Pokrenuta i nova peticija, molitelji prijavili Sarnavku: "Oni hoće obezvrijediti jednu građansku inicijativu" Najavljuju prosvjede Njihov je posao sve teži, a jedno posebno pogoršava situaciju: "Oni umiru u tišini"

tri vijesti o kojima se priča Objavljeni detalji Sin poznate hrvatske pjevačice završio u istražnom zatvoru: Napao indijske dostavljače, ukrao im bicikle i novac EPICENTAR 16KM OD RIJEKE Potres u blizini Rijeke: "Dosta je zatreslo", "Zvuk poput grmljavine", "Tutnjava i treskanje" HO! HO! HO! Evo kolike će božićnice dobiti zaposleni u državnim tvrtkama: Neki se vesele, neki hvataju za glavu

Sve u rukama jednog čovjeka ili ne, pitanje je koje je podijelilo Tursku. Predsjednik Recep Tayyip Erdogan već ima status nedodirljivog, a kritičari ga zovu sultanom. Prema posljednjim anketama, rezultat će biti tijesan.

Država se odmiče od sekularne tradicije svog osnivača. Erdogan je na vlasti već 15 godina, a ustavnim promjenama mogao bi ostati do 2029. godine. Njegove pristaše u tome ne vide ništa loše Naprotiv, vide ga kao jamca stabilnosti, što je i njegovo opravdanje za proširenje ovlasti.

Turska je doživjela snažan gospodarski rast, ali i promjene u društvu. 40 tisuća ljudi je uhićeno nakon prošlogodišnjeg pokušaja vojnog puča. Zatvoreni su mnogi mediji ili su pod kontrolom države. Stotinu tisuća ljudi je preko noći ostalo bez posla i to u pravosuđu, obrazovnom sustavu i državnim službama. Rade što god mogu kako bi skrpali kraj s krajem.

Nadolazeći referendum u Turskoj, ali i utjecaj koji bi referendum mogao imati na međunarodnu zajednicu, u Dnevnik Nove TV komentirao je sturčnjak za nacionalnu sigurnost, profesor Mirko Bilandžić.

Profesore, koji je ključni razlog zbog kojeg je Erdogan organizirao ovaj referendum?

Ključne su bile sustavne procedure. Dakle, ono što je supstancijalno je da predsjednik Ergodan, što nije neka nova ideja, transformira politički sustav parlamentarnog karaktera u predsjednički s malo izrazitijim predsjedničkim ovlastima koje su čak iznad predsjedničkih ovlasti američkog predsjednika, koji je tipičan primjer predsjedničkog sustava vlasti. Naravno da predsjednik Erdogan i njegova Stranka razvoja i pravde, u suradnji s koalicijskim partnerima, nisu postigla dvotrećinsku većinu u skupštini Turske i referendum je obavezan. Ono što mislim da treba kazati je da je referendum o ustavnim pitanjima ili ustavnim promjenama u Turskoj jedan kontinuitet i ovaj je sedmi u nizu referenduma koji se događaju, ali će, po onome što on nosi u svojoj biti, a to je jedna apsolutna moć predsjedničke pozicije, ipak biti stanovita prekretnica i na unutarnjoj političkoj razini, ali i sa širim implikacijama.

I naravno, još jedna dimenzija je bitna, a to je da je Turska nepobitno moćna država, država koja ima poseban položaj na tom području, te da postoji i u relaciji s ambicijama aktualnog predsjednika koji je odavno rekao da želi biti novi otac nacije Kemal Paša Atatürk i da 2023. želi dočekati 100 godina moderne Turske u jednako moćnoj poziciji kao što je ranije bila.

Profesore, ranije ste spomenuli prekretnicu. Koliko je sve ovo opasno? Na koji način će se to reflektirati na globalni poredak, posebno na Balkan?

Ishod tog referendum neizvjestan je. Iako ovog trenutka istraživanja javnog mnijenja govore u prilog prolasku referenduma. Ono što je sigurno je da je tursko društvo podijeljeno i ovo će sigurno imati svoje posljedice na untarnjoj političkoj razini. Ono što je sigurno, ako se dogodi da referendum prođe i ojačaju se predsjedničke ovlasti, je da ćemo imati nastavak postojeće pozicije turske politike koja je specifična u odnosu na Bliski istok te izaziva tenzije u odnosu s NATO-om, Europskom unijom i regionalnim susjedima.

Imat ćemo sigurno jedan nastavak nečega što se zove neoosmanizam,a to je jedna nova strategijska orijentacija Turske koja podrazumijeva obnovu moći Osmanskog Carstva na sociokulturalnim dimenzijama u novim uvjetima. Naravno, to je jedno od ključnih područja utjecaja Turske, područje Balkana, to jest hrvatskog okružja. To su BiH, Kosovo, i područje Makedonije. To, u konteksu nestabilnosti tog područja, s obzirom na te vanjske faktore, ima značaj utjecaj.

Turska pregovara s Europskom unijom. Erdogan ni 2005., kada je bio premijer, nije uopće bio voljan započeti taj proces. Ipak, Turska je članica NATO saveza. Kako procijenjujte da će se NATO postaviti prema Turskoj?

Turska je 65 godina, od 1952., zbog svojeg geopolitičkog položaja jedna od presudnih članica NATO saveza. Ona će to i ostati i tu, bez obzira na tenzije koje se u posljednje vrijeme događaju između SAD-a i Turske zbog sirijske krize i odnosa prema Rusiji, se ništa, unutar NATO saveza, neće dogoditi. Ono što je specifično je da je upravo 30 godina od kada je Turska aplicirala za ulazak u Europsku uniju. Ona je danas mnogo udaljenija od Europske unije nego što je bila prije 30 godina. To je jedan proces koji ne odgovara ni Europskoj uniji, ni NATO-u, ni samoj Turskoj.

Europa treba Tursku i Turska treba Europsku uniju, ali je proces bitno udaljen. Čini mi se da će, ako se euroskepticizam nastavi i ako se Turska bude udaljavala od Europske unije, tražiti strateška partnerstva na drugoj strani, a to može imati ozbiljne implikacije. 

Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.

Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr