Taj scenarij ni u jednoj varijanti nije moguć, osim ako to nije Tsiprasovo tjeranje maka na konac da doista izvrši taj najgori scenarij. U svakom slučaju moguće je restrukturiranje, uostalom i MMF je rekao da grčki dugovi nisu održivi, ali to je dug put. Grčka mora nužno osvojiti paket nužnih reformi i štednje. Od Alexisa Tsiprasa se očekuje da ponudi prijedlog stvarnih reformi, a ne samo nekakvih računovodstvenih kategorija koje je do sad donosio u Bruxelles.
Šef eurozone Jeroen Dijsselbloem je jasno rekao da je s referendumom poništeno sve ono je bilo prije. Hipotetski, da se i donesu te metode stvarnih reformi one moraju proći kroz grčki parlament. Istodobno kad se budu usvajale narod može reći - čekajte malo, pa za što smo mi ovdje glasovali.
To je jedna kompletno šizoidna kombinacija s Grčkom koja s jedne strane, možemo je razumjeti, kao Tsiprasove htijenje da doista izvede Grčku iz eurozone, ali možemo i razumjeti s druge strane kao stvarnu želju eurozone da pomogne Grčkoj, ali jednako tako da i ubrza odlazak Tsiprasove vlade i da dođe neka nova vlada s kojom bi kreditori našli bolji kompromis, a opet je pitanje bi li ga našli jer je, podsjećam, 2012. godine, kad je dobila drugi paket pomoći obećala je da će napraviti sve, a nije napravila ništa. Nula. Baš ništa.
Ovo u utorak navečer je sastanak koji će dati neke osnovne konture na način da će se ponovno početi uspostavljati taj most, pokušati uspostaviti most povjerenja, ne samo eurozone, nego i Europske unije.
Ono što je u utorak tijekom dana bilo zanimljivo pročitati jest da se Alexis Tsipras čuo s Barackom Obamom. Sad je pitanje, kako bude taj proces tekao, kako će reagirati veliki brat Bruxellesa - Washington. Hoće li Washington dopustiti da jedna zemlja jednostavno izađe iz eurozone i prikloni se Rusiji i Kini - sumnjam da će to dopustiti.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
