'Napad u Nici je napad na temljene vrijednosti EU, nije se slučajno dogodio na najveći francuski praznik'

Teroristički napad u Nici, treći je u Francuskoj u godinu i pol dana. Napadač koji je kamionom vozio čak dva kilometra kroz šetnicu punu ljudi je 31-godišnji Francuz rođen u Tunisu, otprije poznat policiji zbog nasilja i pljačke. No obavještajne službe nisu ga pratile, a zasad nijedna ekstremistička skupina nije preuzela odgovornost za ovaj napad. Francuski predsjednik Holande poručio je da je nesumnjivo riječ o terorističkom činu, zbog čega je za još tri mjeseca produljeno izvanredno stanje. Najavljena je mobilizacija dodatnih 10.000 vojnika.

Pročitajte i ovo najvažnija zbivanja Ivana Petrović donosi pregled ključnih događaja: "Bio je ovo tjedan bisernih izjava" Kasno buđenje Ivana Petrović o sigurnosti u Europi: "Ovo što se sad događa na Bliskom istoku može biti okidač za mnoge stvari"

Ovu situaciju u Vijestima Nove TV analizirala je urednica vanjske politike Nove TV Ivana Petrović.

Što do sada pokazuje mozaik ovog krvavog napada?

Pokazuje mnogo toga. Prije svega pokazuje da 24 godine nakon Maastrichta, EU se još valja na rubovima tog sporazuma i da nema ni približno konsolidiranu zajedničku vanjski u sigurnosnu politiku. Pokazuje to da zemlje članice EU, između sebe jer ovdje je riječ o Francuskoj, zemlji članici utemeljiteljice EU i stalnoj članici Vijeća sigurnosni, ne postoji dobra koordinacija između obavještajnih službi unutar zemalja članica. A Francuska definitivno i to se pokazalo još za vrijeme proteklih napada u Parizu u studenom, obavještajno nije niti malo konsolidirana. Njihove obavještajne službe prema mojoj prosudbi su, kako se kolokvijalno kaže, prilično izbušene. Imam informaciju iz visokih diplomatskih kompetentnih krugova, da je francuska obavještajna služba bila upozorena da postoji mogućnost ovog napada i to prije svega u Parizu za vrijeme parade, za Dan utemeljenja Francuske Republike. No, pošto su tamo bili vojnici drugih zemalja članica partnera i EU i NATO-a i znali su da je Pariz obavještajno pokriven, očito su se prebacili na Nicu. Zašto francuske službe nisu pokrile Nicu, ne znam, ali je činjenica da kamion koji je bio kamion ubojica je ušao slobodno u zonu za šetalište, da je pregledan, vozač je rekao da vozi sladoled. Osoba iz osiguranja je to otvorila, vidjela nekakve kutije, trebao je utvrditi da unutra nema sladoleda. Tim više što se sličan događaj dogodio 2014. Isto su palestinski militanti kamionima nerijetko na ovaj način ubijali po Izraelu. To nije nepoznanica i francuske službe su to morale znati.

Kakav je tvoj dojam, imaju li Europa i svijet uopće odgovor na terorizam?

Europa nema. To je činjenica. Sad ćemo se ograničiti na Europu, SAD je nešto drugo. Oni su utvrda, oni imaju iznimno dobro konsolidiran obavještajni sustav. Oni imaju jako dobru obavještajnu mrežu svugdje po svijetu, ali Europa nema, Europa je taj meki trbuh već odavno oštećena imigrantskom krizom i cijelom disolucijom koja je počela s Brexitom gdje se sve zemlje članice same u sebe povlače. Vidimo da jačaju kontrole unutar Schengenske zone. Već sam rekla da se već dugo godina obavještajne informacije između zemalja članica ili plasiraju selektivno, ne razmjenjuju se pošteno… Svi su uvučeni sami u sebe, a što je sada posebno izraženo. Moram priznati da je Europa u krizi lidera, što je vrlo bitno za ovakvu situaciju, odnosno što je vrlo negativna stvar za ovakvu situaciju. Sjećam se kad je bio Charlie Hebdo, čudila sam se izjavama i gospođe Merkel i britanskog premijera u odlasku. Pitala sam se gdje ti ljudi žive. Činilo mi se kao da gledam nekakav dnevnik iz 1983. Europa ili ne shvaća ili ne želi shvatiti ili namjerno ne želi shvatiti što joj se događa. Zadnji je trenutak da se konsolidira. Prije svega izjave europskih čelnika, meni barem zvuče poput floskule.

Treći napad u godinu i pol, zašto baš Francuska?

Treći veći napad, bilo je mnogo manjih napada u Francuskoj koje mediji nisu toliko puno pratili niti su bili toliko eksponirani u javnosti. Ima više faktora, ali prije svega Francuska je jako aktivna na Bliskom istoku. Drugi faktor koji je sociopolitološki koji je vrlo bitan jest da francuski imigranti koji su zapravo francuski državljani, koji mahom dolaze iz zemalja Magreba, iz njihovih bivših kolonija, koji su sada jako ranjivi u cijeloj ovoj novoj konstalaciji novog svjetskog poretka i nove geopolitičke priče – stare koja se ruši nova koja ispod nje nastaje. Prisjetimo se, počelo je već negdje 2006. u Saint-Denisu. Samo je tada Chirac bio predsjednik i bio je dovoljno pametan da zna zbog čega ne podržava recimo intervenciju SAD-a u Iraku. Znao je koga ima kod kuće. Nicolas Sarkozy je tada bio ministar unutarnjih poslova i sjećamo se njegove rečenice tijekom nereda u Saint Denisu – ukoliko se ne primirite sve ću vas potjerati iz Francuske. Dolaskom Sarkozyja, Francuska je ponovno počela voditi ono što nije bilo imanentno Chiracu, jednu neokolonijalnu politiku prema svojim bivšim kolonijama, Sirija je to bila. To je nastavio i Francois Hollande. Iako se nismo nadali da će tako biti, Francuska je ne zaboravimo, predvodila operaciju Odisejeva zora u Libiji. To nisu bile SAD, nego Francuska i Britanija koja je svrgnula Gadafija i Gadafijev režim, cijeli domino efekt na Bliskom istoku. Francuska je mogla jedno vrijeme kontrolirati manje islamističke skupine po Siriji, Libiji, gdje je u mislima rođen ISIL, a izrastao u Iraku. Međutim, ISIL je snažna, grozna genocidna organizacija koja je u međuvremenu promijenila pravila igre i sad se više ne mogu s time nositi.
 

O novom terorističkom napadu u Francuskoj razgovarali smo sa stručnjakom za geopolitiku, profesorom Vlatkom Cvrtilom.

Ovo je treći napad u posljednjih 18 mjeseci u Francuskoj, iznimno su visoke mjere sigurnosti, posebno za ovakve proslave, prije pet dana završio je Euro. Može li se govoriti o propustu francuskih sigurnosnih službi?

Uvijek kada se dogodi jedan ovakav događaj postavlja se pitanje jesu li službe mogle spriječiti takav napad. Nažalost s obzirom na načine kako se rade i izvode teroristički napadi, mi možemo vidjeti samo u Francuskoj u zadnjih godinu dana, da su bili na različite načine. Teško je sve kontrolirati pogotovo je teško kontrolirati mjesta gdje se okuplja jako puno ljudi. Nekako su očekivanja bila i velike sigurnosne mjere koje su trebale osigurati Euro, možda su se sada malo opustili s obzirom da je Euro bio visoki prioritet visoka razina prioriteta.

Međutim, ovo je bila pješačka zona. Kako je moguće da kamion uopće dođe do tog mjesta, do šetališta?

Ne može se sve pokriti ne može se sve osigurati. Ono što je zanimljivo da su u pozivima pripadnici terorističkih skupina u pozivima kojim sredstvima bi se eventualno mogli počiniti teroristički napadi upravo spominjali kamione. Dakle, to je način gdje jedna prepreka čak i kad bi bila fizička ne može zaustaviti kamion od nekoliko tona u velikoj brzini. I zanimljivo jest da se on uspio približiti toj pješačkoj zoni. I da na to nisu obratili pozornost. Očito je to sad jedan novi način koji će u budućnosti poslužiti političkim i drugim strukturama da i takve napade u slučajevima okupljanja ljudi u pješačkim zonama i drugim mjestima.

Nakon Charlie Hebdoa, i nakon napada u srcu Pariza, sada je napada izvedene na najveći francuski nacionalni praznik, je li to slučajno ili je to ipak s nekom namjerom?

Nije slučajno, mi znamo da osim što se izaziva strah počinjenjem terorističkog akta gađaju se i određeni simboli zapadnog društva znamo što znači taj praznik za Francusku, znamo što je proizveo, utemeljio je modernu Francusku, ali i druga otvorena, zapadna društva. Tako da je to i napad na taj simbol, i u temeljne vrijednosti Europske Unije. Nije slučajno počinjen upravo na taj dan.