Islam i službeno najraširenija religija u svijetu, a evo kako na vjeru gledaju Hrvati

Više od 80 zemalja preferira određenu religiju, bilo da se radi o službenoj religiji o pružanju povlaštenog tretmana jednoj religije u odnosu na druge, pokazala je nova analiza podataka iz 199 zemalja i teritorija diljem svijeta.

Pročitajte i ovo Katolički praznik Blagdan je Svih svetih: Znate li što vjernici diljem svijeta obilježavaju na ovaj dan? Različita praksa Vječna dilema: Kada treba raskititi bor i kakve to veze ima s vjerom?

Islam je najčešća religija koju podržavaju vlade – 27 zemalja (uključujući i većinu u regiji Bliskog istoka i Sjeverne Afrike) službeno priznaje islam kao državnu religiju.

Usporedbe radi, samo 13 zemalja na svijetu označava kršćanstvo ili neku kršćansku denominaciju kao svoju državnu religiju, od kojih tek 9 u Europi - katoličanstvo u Lihteštajnu, Malti i Monaku, luteranizam u Danskoj, Norveškoj i na Islandu, anglikanstvo u Ujedinjenom Kraljevstvu i pravoslavno kršćanstvo u Grčkoj i Armeniji. Kršćanstvo kao državnu religiju imaju još Kostarika, Dominikanska Republika, Tuvalu i Zambija. 

Budizam je službena religija u dvije zemlje – Butanu i Kambodži, a Izrael je jedina država na svijetu u kojoj je službena religija judaizam (židovstvo). Iako je hinduizam vrlo snažan u Indijii i Nepalu, nijedna od zemalja na svijetu ga nema kao službenu religiju.

No, još 40 vlada diljem svijeta neslužbeno favorizira neku određenu religiju, u većini slučajeva neku granu kršćanstva. Kršćanstvo tako, dobiva povlašteni tretman čak 28 zemalja, više od bilo koje druge neslužbene, ali preferirane religije i to uglavnom u Europi te Sjevernoj i Južnoj Americi, pokazalo je istraživanje PEW centra.

NAkon kršćanstva budizam je iduća favorizirana religija – u Mjanmaru, Šri Lanki, Mongoliji i Laosu. Sudar, Sirija i Turska preferiraju islam, iako on nije imenovan kao državna religija.

Srednja i Istočna Europa

U Srednjoj i Istočnoj Europi odnos crkve i države često se odražava u javnom mnijenju o toj temi. Primjerice, u zemljama sa službenim ili preferiranim religijama veća je vjerojatnost potpore ljudi u promicanju vjerskih vrijednosti i vjerovanja, kao i vladinim financiranjem dominantne crkve. Također imaju tendenciju vjerovanja da je religija važna za njihov osjećaj nacionalne pripadnosti. Istraživanje je rađeno na 18 zemalja Srednje i Istočne Europe.

Među zemljama u kojima nema službene ili preferirane religije nalazi se i Hrvatska.

Ipak, da je religija važna za nacionalni identitet, smatra visok postotak stanovnika Hrvatske – čak 58 posto.

No, iako religiozni, Hrvati se u vrlo visokom postotku izjašnjavaju kako religija treba biti odvojena od države – to misli njih čak 69 posto.

Zanimljivo je da, iako smatraju da je religija  važna za nacionalni identitet, po pitanju financiranja iskaču dvije zemlje – Grčka i Poljska. U Grčkoj, gdje je pravoslavlja službena državna religija, samo 18 posto ljudi smatra kako država treba davati financijsku potporu Crkvi. U Poljskoj pak, također manjina, njih tek 28 posto, smatra da Katolička Crkva treba dobivati novac od države.

Od 199 zemalja svijeta samo 43 imaju službenu religiju, 40 ih ima religiju koju preferiraju, 106 zemalja nema religiju koju podržava, a 10 ih je neprijateljski rasploženo prema religijskim institucijama (Kina, Kuba, Sjeverna Koreja i Vijetnam te neke bivše republike Sovjetskog Saveza, većinom muslimanske zemlje – Azerbajdžan, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan). Od raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine te su zemlje dozvolile nominalnu slobodu bogoslužja, a mnogi su njihovi vođe javno prihvatili islam. Ipak, njihove vlade nastavile su pratiti i kontrolirati vjerske institucije, uključujući džamije i muslimansko svećenstvo.

U nekim slučajevima državne religije imaju uloge koje su uglavnom obredne prirode, no često se opipljive razlike i prednosti mogu vidjeti po pitanju zakonskog ili poreznog statusa, vlasništva nad nekretninama ili nekom drugom imovinom te financijskoj potpori države. Osim toga, zemlje sa službenom religijom teže reguliraju vjersku praksu, uključujući postavljanje ograničenja ili zabrana manjinskim vjerskim skupinama.

Ipak, većina je zemalja u svijetu neutralna kada je riječ o religiji.

PEW je predstavio i podatke prema kojima se predviđa da će muslimani biti brojniji od kršćana do 2070. godine, jer je islam najbrže rastuća religija u svijetu.

2010. godine 1,6 milijardi ljudi izjasnilo se kao muslimani (23 posto populacije), a kao kršćani 2,2 milijarde (31 posto populacije). No, u istraživanju se navodi kako muslimani imaju više djece, što je također jedan od razloga zbog čega će islam biti većinska religija.

Gotovo 62 posto muslimana živi u Indoneziji, Indiji, Pakistanu, Bangladešu, Iranu i Turskoj. Do 2050. godine Indija će imati veći broj muslimana od Indonezije koja se smatra najvećom islamskom državom.