Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Bio je dvostruki agent gotovo 11 godina, a prije 30 godina iz Rusije je pobjegao u Veliku Britaniju. Ovo je priča kako je rođeni Rus i pukovnik KGB-a pobjegao iz majke Rusije, nakon što se obruč počeo stezati oko njega.


Britanska tajna služba MI6 još 1974. godine regrutirala KGB-ovog pukovnika Olega Gordijevskog kao vlastitog agenta, koji im je odavao važne informacije. No, nakon gotovo 11 godina sjedenju na dvije stolice bližio se kraj, jer KGB je sve više sumnjao da Gordijevski radi za drugu stranu.

Vezani članci Policija u Finskoj (Arhiva: AFP) Finska je majstor u borbi protiv koronavirusa. Ključ njihove uspješnosti mogao bi ležati u pet razloga Dezinfekcija ruku, ilustracija Rusi na tulumu ostali bez alkohola pa udarili po dezinficijensu, sedmoro ih preminulo

Radio slobodna Europa donosi priču kako je Gordijevski prije 30 godina pobjegao KGB-u, skriven u prtljažnik diplomatskog automobila.

Gordijevski je naslutio je da bi mogao biti otkriven, jer je iznenada je pozvan u Moskvu. General KGB-a ga je puna četiri sata ispitivao nastojeći ga napiti konjakom i oko njega se zatvarala mreža. Bilo mu je jasno da će ga likvidirati ako ga otkriju. Brz bijeg za Gordijevskog značio bi prevelik rizik pa je on počeo pažljivo planirati bijeg.

Plan za slučaj bijega osmislile su britanske obavještajne službe i bio je napisan nevidljivom tintom u zbirci Shakespeareovih soneta. Gordijevski je glavu prekrio plahtom kako bi onemogućio skrivenim kamerama na stropu i zidovima njegova stana u Moskvi, da snime što radi. Knjigu je natopio vodom, nakon čega su se pojavile instrukcije, koje je morao memorizirati napamet.

Plan je uključivao riskantan sastanak s dva britanska diplomatska automobila na jednom zavoju na cesti u blizini Finske. Od tamo, Gordijevski je trebao biti prokrijumčaren preko granice, u prtljažniku automobila, ispred nosa sovjetskih stražara.

U slučaju neuspjeha britanske tajne službe su mogle izgubiti najvrijednije oružje Hladnoga rata - dvostrukog tajnog agenta. Plan je osobno odobrila premijerka Margaret Thatcher. Da je Gordijevski kojim slučajem bio otrkiven izbio bi veliki diplomatski skandal, a za njega bi to značilo sigurnu smrt zbog izdaje.

Gordijevski je regrutiran 1974. godine u Kopenhagenu. Informacije koje je prikupljao, proslijeđivao je Britancima, koji su ih onda dijelili s CIA-om. Tu je nastao problem. Gordijevski za razotkrivanje krivi Aldricha Amesa, KGB-ovu krticu u CIA-i, koji je obavijestio Moskvu da informacije cure iz KGB-ova ureda u Londonu, gdje je Gordijevski bio stacioniran.

Plan bijega napisao budući 'M'

Gordijevski je pozvan u Lubjanku, centralu KGB-a u Moskvi, navodno, kako bi mogao biti potvrđen za šefa londonskog ureda. No, iskusni agent je posumnjao u to obrazloženje. "Shvatio sam da me čeka zagrljaj smrti. No, odlučio sam pokazati da nisam uplašen", ispričao je za Radio slobodna Europa. "Imao sam rezervni plan bijega koji je napisao britanski špijun John Scarlett, čovjek koji će postati 'M', glavni šef tajne službe MI6".

"Sve je bilo unaprijed organizirano", rekao je Gordijevski, 30 godina poslije, u svojoj dvokatnici u blizini Londona. Sve što je morao učiniti bilo je obavijestiti Britance o datumu bijega. No, i to se pokazalo teškim zadatkom.

Prvi sastanak bio je dogovoren na Bulevaru Kutuzovski. Nije uspio. Drugi je bio planiran u katedrali Sv. Vasilija, gdje je trebao predati papir s obavijesti britanskom špijunu i to na uskom stubištu koje vodi na popularno turističko mjesto na drugom katu. No, nakon trosatne "šetnje" kako bi se zametnuo trag, Gordijevski opet nije uspio. Crveni trg bio je zatvoren zbog renoviranja.

Konačno, treći sastanak je bio uspješan. Plan se počeo provoditi. U pet sati poslijepodne 19. lipnja 1985. muškarac u iznošenoj jakni i samt hlačama, izišao je iz svog stana u zapadnom dijelu Moskve. Držeći se grmlja kako bi izbjegao da ga otkriju vozila koja su ga nadzirala, tiho je "kliznuo" u susjednu ulicu.

Za manje od sat vremena Gordijevski je bio na željezničkoj stanici Lenjingrad u Moskvi, gdje je kupio kartu za međugradski vlak do Lenjingrada preko Zelenogorska. Tamo je presjeo na autobus za Viborg, ruski pogranični grad na granici s Finskom.

Kraj radnog vremena i sreća

Mjesto susreta bila je negdje na cesti, ali on je imao samo opis mjesta susreta, ali ne i točnu lokaciju.

"Nisam bio siguran gdje točno trebam sići s autobusa. Ali, kada smo prošli veliki zavoj koji mi se činio mjestom dogovora, počeo sam glumiti mučninu kako bi uvjerio vozača da me pusti van. Vratio sam se cestom natrag do velikog zavoja. Oko mene bila je šuma. Ležao sam gotovo tri sata uz rub ceste, čekajući automobile Britanske ambasade. Ujutro u 2:20 sam ih ugledao. Uspjelo im je za nekoliko trenutaka sakriti zavoj i onemogućiti pogled autu KGB-a koji ih je slijedio iz Lenjingrada. Ja sam uletio u prtljažnik jednog od automobila. Cijela operacija nije trajala više od minutu. Sve je završilo prije nego se iza ugla pojavio automobi KGB-a", priča Gordijevski.

"Srećom, prešli smo preko željezničkog prijelaza neposredno prije nego je stigao spori teretni vlak". Britanski automobili tako su dobili na vremenu.

"Zaustavili su se na jednom brežuljku izvan vidokruga Rusa. Pored nas je protutnjao automobil KGB-a. Naši progonitelji su se zaustavili na kontrolnoj točki prometne policije, uz povike: 'Gdje su engleski automobili?'"

"Kakvi automobili. Nitko nije prošao", odgovorili su, a onda su se pojavili naši automobili.

"To je to. Sada će nas uhapsiti, mislili smo. No, očito je da je i KGB-ovcima bilo dosta. Bila je subota, oko 17:30, kraj radnog dana. Bili su na dužnosti od 7 ujutro. Pustili su nas bez provjere."

Iz prtljažnika automobila Gordijevski je mogao čuti kako je vozač pustio Sibeliusovu simfonijsku poemu "Finska". "Tako sam shvatio da smo na finskom teritoriju."

Kada je izašao iz prtljažnika automobila Gordijevski se sreo s mladim britanskim diplomatom Michaelom Shipsterom. On je nazvao MI6 i rekao: "Teret je stigao. Sve je u redu".

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook