Globalni fond za žene, koji je pomogao financirati razvojne projekte u brojnim zajednicama u 167 zemalja, pozvao je nekoliko svojih korisnika fondova iz cijelog svijeta da nazoče nedavnoj proslavi njihove 20. godišnjice u New Yorku, te da podijele iskustva.
Jedna od klijentica, Leymah Gbowee u svojem je selu u Liberiji 2001. pomogla osnovati organizaciju žena čiji je cilj postizanje mira u zemlji. Nakon 11 godina građanskog rata u kojem su poginule tisuće ljudi, prekinuti su pregovori između predsjednika Charlesa Taylora i pobunjenika. Kako bi ih navela da ponovno pregovaraju, Leymah Gbowee je zajedno sa svojim suseljankama organizirala mirne prosvjede ispred zgrade za pregovore.
A kada je sporazum napokon postignut, ove su se žene obvezale da će obje strane držati odgovornima za svoja obećanja: "Kad bi neko vladino imenovanje pošlo po zlu, mi bismo se tu našle. Kad se razoružanje nije provodilo kako treba, mi smo bile tu. Svuda smo bile prisutne! Bez obzira na to kako minornom uloga žene može izgledati, osobito kad imate posla s vojnim diktatorima, mi smo njihova savjest".
Na drugoj strani svijeta, u Kolumbiji, desetljeća unutarnjeg sukoba dovela su do zastrašujuće učestalosti seksualnog nasilja i protjerivanja žena. Kako bi pokušao pomoći u rješenju obaju problema, Globalni fond za žene podržao je osnivanje Lige prognanih žena. Inicijativa za Grad žena jedan je od glavnih projekata te Lige. Kako kaže direktorica programa Erika Guevara-Rosas, preko ovog projekta raznih besplatnih tečaja u brojnim je općinama dosad više od 500 prognanih žena završilo obuku u graditeljstvu. Zatim su im dani materijali kako bi mogle izgraditi vlastite kuće za sebe i svoje obitelji.
"To je model razvoja, ali i politički model. Jer tu su žene vlasnici svojih domova. To je dobar mehanizam sprečavanja nasilja u obitelji. Budući da posjeduju vlastiti dom, te su žene dovoljno jake da svojim muževima ili momcima kažu 'ako u ovoj kući dođe do nasilja, onda možeš otići, jer ta je kuća moja!'", kaže Guevara-Rosas.
Globalni fond za žene financira i žene u Aziji koje se bave problemima poput trgovine ljudima i zdravstvene zaštite tvorničkih radnika. Ponekad izazov s kojim se žene moraju suočiti u društvu nije vezan uz siromaštvo ili rat, nego uz neznanje. Kada je Prudence Mabele ranih devedesetih godina saznala da je zaražena virusom HIV-AIDS, ona je zajedno s ostalim oboljelima od iste bolesti bila osramoćena i prisiljena patiti u izolaciji. Nije postojala nikakva zdravstvena ili socijalna služba koja bi im pomogla da se nose s bolešću. Ali 1992. godine Prudence Mabele je javno obznanila svoju dijagnozu te prikupila svoju sitnu ušteđevinu kako bi osnovala organizaciju za žene koje će se tim putem moći jasno založiti za oboljele od AIDS-a. Sande Smith, direktorica za javno obrazovanje pri Globalnom fondu za žene, nadahnuta je Mabelinom pričom.
Kaže da ona može ženama u cijelom svijetu poslužiti kao model za osvješćenje i osnaživanje žena: "I vi to možete učiniti. Možete se upitati: 'Što bih ja to željela imati u svojoj zajednici?' Počnite razgovarati s drugima, a onda to i provesti u djelo. Žene postaju glasnicima promjene. Kada shvate ono što je u njima posebno, shvate i da mogu utjecati na svijet i donijeti promjene, a time promijeniti i vlastiti život".
Sande Smith dodaje da projekti koje financira Globalni fond za žene pomažu ženama unijeti promjene u raznim sferama njihova života, od obrazovnih inicijativa do pravnih usluga, poboljšanja zdravlja djece te prevencije obiteljskog nasilja. 'Time stvaraju svijet koji će biti dobar za svakoga,' kaže Sandi Smith.
"Ljude ćemo poticati..."
sveti nikola stigao ranije
međunarodna koordinirana akcija
