Održavanju referenduma prethodili su višemjesečni pregovori predstavnika dvaju blokova - za neovisnost i za zajedničku državu sa Srbijom - u kojima je posredovala Europska unija i njezin predstavnik, slovački diplomat Miroslav Lajčak.
Najviše sporenja u pregovorima bilo je oko većine koja je potrebna da bi referendum uspio. Skupština Crne Gore usvojila je 1. ožujka 2007. Zakon o referendumu, koji je dogovoren uz preporuku EU. Za uspjeh referenduma bila je potrebna potpora 55 posto birača koji su glasovali.
Referendumsko pitanje glasilo je: "Želite li da Republika Crna Gora bude nezavisna država s punim međunarodno-pravnim subjektivitetom?", a zakon je predviđao da se, ako se građani na referendumu izjasne protiv državno-pravnog statusa Crne Gore, plebiscit može ponoviti poslije tri godine.
Skupština Crne Gore je na sjednici 2. ožujka, na prijedlog predsjednika Republike Filipa Vujanovića, donijela odluku da se referendum o državno-pravnom statusu održi 21. svibnja 2007. Za predsjednika Republičke referendumske komisije (RRK) izabran je Slovak František Lipka.
Prema službenim rezultatima komisije, na referendumu je glasovalo 419.240 birača ili 86,5 posto od ukupnog broja birača. Crnogorsku neovisnost podržalo je 230.661 građana ili 55,5 posto, dok je protiv bilo 185.002 ili 44,5 posto.
Referendum je nadgledalo više od 3.400 promatrača, od kojih 2.270 domaćih i oko 630 stranih. Izjašnjavanje građana pratilo je i više od 630 domaćih i stranih novinara.
Skupština Crne Gore usvojila je potom Zakon o državnim praznicima kojima je 21. svibnja proglašen Danom neovisnosti.
Povodom godišnjice proglašenja crnogorske neovisnosti premijer Milo Đukanović priređuje na Cetinju svečani prijem za uglednike i diplomatski zbor u Crnoj Gori.
