Kad je s 23 godine Lauren Bailey spala na težinu prosječne petogodišnjakinje, njezina ju je majka odvela u bolnicu u kojoj je provela nekoliko mjeseci.
Lauren je ispričala kako joj je trebalo više od deset godina da shvati da boluje od anoreksije.
'Od kad znam za sebe patim od potištenosti, depresije i opsesivno kompulzivnog poremećaja', počela je svoju priču Lauren.
'Ono što je potaknulo moju anoreksiju bila je kombinacija više događaja. U pubertet sam ušla vrlo rano, sa samo devet godina, pa sam bila jedina od svojih vršnjakinja koja je bila u pubertetu. Drugi su mi se rugali jer sam bila drugačija. Slušala sam rock i svirala gitaru.
Moje se stanje razvilo u anoreksiju nakon što mi je netko rekao da bih trebala na dijetu. Tada sam imala 14 godina i to nije bilo primjereno razdoblje života za dijetu. Ali tada je počela moja opsesija s tjelovježbom', rekla je Lauren.
Ispričala je kako je počela hodati 12 sati na dan, a kada je bila u kući, kružila je sobom. Čak i kada nije hodala, slagala je puzzle na dasci za peglanje kako bi ostala stajati.
'Hodala sam ulicom od šest sati ujutro do šest navečer ili bih pronašla neke stepenice po kojima bih se penjala. Zaista ne znam kako sam imala snage to raditi, pretpostavljam da se radilo o anoreksičnom adrenalinu', rekla je.
Lauren je shvatila da je anoreksična nakon što je u časopisu pročitala članak u kojem je jedan suprug opisao simptome te bolesti i rekao da od nje boluje njegova supruga.
'Pomislila sam kako i ja radim sve te stvari. Uvijek sam mislila da netko drugi ima problem i da ja radim ono što je ispravno. Svi su opsjednuti slavnima i dijetama i mislila sam da svi žele biti takvi. Naprosto je sve izbjeglo kontroli. Nije se radilo o tome da želim biti mršava, već o tome da želim nestati', dodala je Lauren.
Jedna od najlošijih godina u njezinom životu bila je 2004. kada je imala 23 godine, a njezina je težina pala na 19 kilograma.
Liječnici su rekli njezinoj majci Alison Williams da se boje da bi mogla umrijeti.
'Sjećam se kada su me premjestili na odjel na kojem su se liječile osobe s poremećajem u prehrani i liječnici su mislili da neću preživjeti noć. Moja je majka bila veoma zabrinuta za mene, ali dok nisam prihvatila da imam problem nitko nije moga ništa učiniti', rekla je Lauren.
Za vrijeme boravka u bolnici uspjela je dobiti na težini, ali nakon što je došla kući njezini su se problemi vratili.
U ožujku 2006. ponovno je primljena u bolnicu s 25 kilograma i ondje je provela 18 mjeseci.
Ali čak i tada nije prihvatila pomoć i nastavila je hodati sobom kako bi izgubila kilograme. Nakon nekoliko mjeseci u bolnici, ipak je došlo do napretka.
'Počela sam razmišljati o tome kako svi koje poznajem normalno žive, a ja sam zapela u bolnici. Razmišljala sam o tome kako me moje opsesije nikamo ne vode. Ja sam mlada osoba i mnogo propuštam. Mislila sam kako živim isti tužni život u bonici kao i vani. Život ne može biti gori, pa zašto ne bih probala živjeti normalno?', zaključila je nakon 18 mjeseci.
Lauren je napokon napustila bolnicu u kolovozu prošle godine i od tada se osjeća dobro. Iako ne voli govoriti o svojoj težini sada izgleda zdravo.
Istaknula je i kako modni časopisi mladim djevojkama šalju lošu poruku.
'Živcira me kada u časopisu pročitam članak o tome kako je loše biti mršav, a već na sljedećoj stranici stoji preporuka kako smršavjeti do ljeta', zaključila je.
